‘Izgleda da Zvečevo želi Agrokomerc, a mom Babi ne daju da opet stvori najveću firmu’

Bile su mu tek 24 godine kada je 1963. godine kao mladi agronom Fikret Abdić odvezao tri traktora i jedan kamion u polje pa na tom mjestu sagradio kukuruzanu. Udario je tada temelje prehrambenom gigantu i jednom od najvećih kombinata bivše Jugoslavije Agrokomercu, koji je sljedeće 24 godine kasnije u Velikoj Kladuši i predstavništvima u svim republikama zapošljavao 13.600 zahvalnih ljudi koji su Fikretu dali novo ime - Babo (otac). Sljedećih godina Abdiću su montirali proces u tzv. Aferi Agrokomerc, zatim je došao rat, u svojoj zapadnoj Bosni proglasio je autonomiju iz koje je protjeran, osuđen je potom za ratni zločin pa odležao deset godina zatvora. Danas živi u Maljevcu, pograničnom selu u Republici Hrvatskoj, odakle s prozora svaki dan gleda u rodnu Veliku Kladušu i sniva isti san - kako iz pepela dignuti novi Agrokomerc, ne priječi ga u tome 77 ljeta na plećima, a još manje činjenica da godinama nema nikakvih primanja.

Priča o Agrokomercu je složena, no svakako se može reći da je ona politička i pravosudna, a ponajmanje gospodarska. Na jednoj je strani formalni vlasnik država, na drugoj Babo i razvlašteni dioničari, na trećoj sud koji nastoji pronaći kupca za ovog davno posrnuloga giganta, a između svih njih političari.

Najviša ponuda

Nihad Imamović, vlasnik sarajevskog Ein Naturala, poznati bosanski proizvođač sokova i jedan od najbogatijih Bošnjaka, na usmenoj javnoj dražbi prije mjesec dana ponudio je najviše za Agrokomerc, 12 milijuna konvertibilnih maraka (48 milijuna kuna), više nego dvostruko od prvog sljedećeg, Silsile Mustafe Gadže, te Razvojne banke BiH, koja je ponudila samo 2,2 milijuna KM-a. Nekoliko dana prije nego što je istjecao 30-dnevni rok za uplatu novca i preuzimanje Agrokomerca, Imamović je odustao. Preko Dnevnog avaza poručio je da ga je nepoznati muškarac nazvao sa slovenskog broja i zaprijetio da će ga ubiti, kao i njegovu obitelj, ako kupi Agrokomerc.

- Pravo da vam kažem, meni nikakvi belaji ne trebaju. Priopćenje sindikata tvrtke u kojem se navodi da se oni ne slažu s načinom prodaje, da se ne slažu s cijenom, dovoljno govori da nisi dobrodošao - rekao je Imamović, dodajući i da su dugovanja tvrtke znatno veća nego što je to bilo izraženo u dokumentaciji koju je imao na uvidu.

Priče o novima zakulisnim igrama u vezi s prodajom Agrokomerca u Bosni su se pojavile i prije ovog Imamovićeva neuvjerljivog istupa. Odustane li od kupnje i Gadžo, koji za to ima svojih 30 dana, a još nikome nije potvrdio da će ući u Agrokomerc, one će dobiti punu potvrdu.

Ona o kojoj se već raspravlja i u medijima kaže da će nakon Gadžina odustajanja Agrokomerc kupiti Razvojna banka za ponuđenih 2,2 milijuna kuna, ali samo da bi tvrtku čije je vrijednost procijenjena na 23 milijuna maraka dalje preprodala poznatom hrvatskom prehrambenom poduzeću - Zvečevu, i to za tri milijuna maraka.

Novinska agencija Patria navodi da prodaju Agrokomerca provode Imamović i Gadžo, a iz pozadine političari Suvad Osmanagić, premijer Fadil Novalić i ministar poljoprivrede Šemsudin Dedić. Savjetnik premijera Osmanagić već je, navodi isti izvor, pokušao dovesti Zvečevo u Agrokomerc.

Informaciju smo pokušali provjeriti u Zvečevu, predsjednik Uprave hrvatskog poduzeća Marin Pucar bio je kratak i jasan: - Nismo sudjelovali ni u kakvim razgovorima u vezi s kupnjom Agrokomerca.

Ekonomski strateg

Nakon razlaza s čelništvom Demokratske narodne zajednice (koju je osnovao i bio joj prvi predsjednik) Babo je borbu za Agrokomerc nastavio u Udruzi nezaposlenih dioničara Agrokomerca, odnosno kao ekonomski strateg Laburističke stranke BiH, koju je osnovala njegova kći Elvira Abdić Jelenović i vodi je iz Velike Kladuše. Ona ne zna je li u pozadini priče prodaja Agrokomerca Zvečevu, no sigurna je da se na ovaj način priprema teren za zainteresiranog kupca.

- U Agrokomercu nisu čisti vlasnički odnosi, zato prodaja ide na ovakav način i vjerojatni kupac bit će Razvojna banka Federacije BiH, da bi se legaliziralo sve što je do sada napravljeno nezakonito. Vjerojatno je netko zainteresiran za kupnju Agrokomerca, ne znam je li to Zvečevo, ne kažem ni da je to možebitna tvrtka iz Hrvatske, možda je iz neke druge zemlje EU, kojoj je zanimljivo seliti proizvodnju u zemlje izvan EU, pa se javio Vladi. Za budućeg kupca važna je informacija da je Agrokomerc otet onima koji su ga gradili, a u nas u BiH jedna izreka kaže: Oteto, prokleto! - rekla je Elvira Abdić Jelenović.

Smatra da nitko neće riskirati i ulagati novac u nekretnine u kojima vlasnički odnosi nisu riješeni jer “tko bi si natovario sređivanje te dokumentacija na sudovima u BiH”.

- Što se tiče ponude Nihada Imamovića, svi mi ovdje znali smo da on nije pravi kupac, pa o tome se javno govorilo i pisalo, on je samo išao odraditi posao za druge. Tvrdi da su mu prijetili i to slučajno pred kraj roka za isplatu kupoprodajne cijene, pa onda kaže da je vidio u dokumentaciji stvari za koje prije nije znao. Svi do i jednog objekta Agrokomerca u maloj privatizaciji prodani su po istom principu, jave se tri ponuđača, prva dva odustanu, onda kupi treći po minimalnoj cijeni, uglavnom za certifikate. Ovim koji su odustali vrate jamčevinu i oni nemaju nikakvih obveza. Trgovine, stanovi, poslovni prostori, više od 500 objekata Agrokomerca prodano je na taj način. Važno je istaknuti da su se ti objekti prodavali dok je na snazi bila odluka Doma za ljudska prava o zabrani prodaje imovine. Godinama su se samo izmjenjivale tvrtke koje su ulazile u Agrokomercove hale, a iza svake je samo još malo porastao dug Agrokomerca, prema njima i prema državi - napominje Elvira Abdić.

Prijedlog za obnovu

Podsjeća da je njezin otac još iz zatvora ponudio Vladi Federacije prijedlog za preuzimanje i obnovu Agrokomerca, a zatim i tri aneksa. Iako je prijedlog javno predstavljen i poslan na više od 800 adresa u BiH, svim institucijama i predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, nitko se nije očitovao.

- Nakon izlaska iz zatvora ponudio je Vladi da Agrokomerc onakav kakav je da u zakup dioničarima po cijeni zakupa 10 posto većoj nego što su to plaćali i plaćaju tvrtke koje su tada bile u zakupu, jamčeći da će zaposliti 30 posto radnika više nego što sve te tvrtke zapošljavaju zajedno. Vlada Federacije nije odgovorila - podsjeća Elvira, dodajući da to nema veze ni s politikom, nego je riječ o “patološkoj mržnji službenog Sarajeva prema ovom kraju”.

Obitelj Abdić, kao i ostali bivši mali dioničari, nisu digli ruke od Agrokomerca.

- Nismo odustali jer bi to značilo da smo odustali od ostanka i opstanka na ovim prostorima. Ružno je to što nam se događa. Ljudi u kolonama napuštaju ovaj kraj i odlaze, kao prije 50-60 godina, trbuhom za kruhom. Naši su roditelji radili i odricali se kako bismo mi imali gdje raditi. Danas zajedno s nama gledaju kako ta radna mjesta nestaju. Kako će završiti? Nikad nitko nije pobijedio narod pa neće ni oni - poručuje Sarajevu iz Velike Kladuše Elvira Abdić.

Pad Agrokomerca počeo je 1987. uhićenjem Fikreta Abdića nakon čega je uslijedio trogodišnji montirani proces u kojem su ga optuživali za kontrarevolucionarno ugrožavanje društvenog uređenja SFRJ, jer je izdao mjenice bez financijskog pokrića u vrijednosti od oko 400 milijuna dolara. Optužbe mu nikada nisu dokazane. Izlazak iz zatvora pretvorio ga je u junaka, a popularnost je iskoristio u rujnu 1990. godine kada je pristupio stranci SDA Alije Izetbegovića, samo 24 sata prije prvih višestranačkih izbora. Široj javnosti možda je manje poznata činjenica da je na izborima za Predsjedništvo BiH dobio najveći broj glasova, i po tome je trebao postati predsjednik BiH, odnosno predsjednik Predsjedništva. No, to mjesto on prepušta Izetbegoviću i vraća se u svoju Veliku Kladušu jer mu je i tada Agrokomerc bio na prvom mjestu. U međuvremenu, i njegovu zapadnu Bosnu dohvatio je rat, no, on ga je dočekao spremniji nego ijedan balkanski političar. Silom je nastojao očuvati mir u zapadnoj Bosni, samo da bi Agrokomerc nastavio s proizvodnjom. Jedinstveni ekonomski sustav u izoliranom dijelu BiH počivao je na njemačkoj marki, sklopio je sporazum o trajnom miru s Radovanom Karadžićem, a priznanje je dogovorio i od predstavnika hrvatskog entiteta Mate Bobana. Hrvatska mu je osigurala bescarinsku zonu u Rijeci, a poslovao je s inozemstvom preko hrvatskog poduzeća Voće. Trgovina je cvjetala na svim poljima. U tim okolnostima za Sarajevo njegova Autonomna pokrajina Zapadna Bosna nije mogla biti ništa doli paradržava, a on izdajnik, kao i svi njegovi pristaše. Hrvatska mu je okrenula leđa zbog koketiranja sa Srbima, a početak kraja počeo je u kolovozu 1994. kada je u Veliku Kladušu upala Armija BiH, a Abdić izbjegao. Čak se nakratko bio vratio, uz pomoć vlastite vojske i martićevaca i proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. Definitivan krah doživljava nakon akcije Oluja, kada hrvatska vojska ruši tzv. SAO Krajinu u Hrvatskoj, a Armija BiH njegovu Republiku.

Idealizirani junak

Sve do tada Agrokomerc je uredno poslovao, a onda su ga opljačkali pripadnici armije BiH. Babo je poslove nastojao voditi iz Opatije, no hrvatsko državljanstvo stajalo ga je slobode. U Bihaću je optužen za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, kao i za ranjavanje više od 400 ljudi, a kako je bio nedostupan bošnjačkom pravosuđu, sudilo mu se u Hrvatskoj. Osuđen je na 20 godina zatvora, no Vrhovni sud je presudu smanjio na 15. Nakon odsluženih deset godina pušten je na slobodu, a dio kazne mu je preoblikovan u uvjetnu, koja istječe u lipnju ove godine.

Na spomen Fikreta Abdića nitko nije ravnodušan u Velikoj Kladuši, za jedne, autonomaše, idealizirani junak, spasilac i hranitelj, pravi narodni vođa, a za druge samo ratni profiter i zločinac. Jedni i drugi ne spore samo jedno, njegovu opsesiju Agrokomercom, koji on sam naziva privrednim čudom.

No, dok je on neuspješno dokazivao nevinost na hrvatskim sudovima, sarajevske vlasti njegov su životni projekt, polako ali sigurno, otimale iz njegovih i ruku ostalih malih dioničara, tvrde tako Laburisti, među njima i Mirvet Beganović, zamjenik predsjednice stranke, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, član Izvršnog odbora Udruženja nezaposlenih dioničara, koji je na listu od 7500 dioničara dospio kao direktor tehnolog Agrokomerca posljednje četiri godine rada poduzeća.

- Ulaskom 5. Korpusa na poslovno područje Agrokomerca nastupila je nezapamćena pljačka prehrambenog giganta, počevši od skladišta roba, trgovina, opreme, a zatim svega što se moglo odnijeti, o čemu svjedoče i brojni videozapisi. Tadašnja vrhuška SDA s prostora Velike Kladuše i sadašnjeg kantona iz komande 5. Korpusa imenovala je upravljačku strukturu u Agrokomercu, a smijenila staru uz obrazloženje da to čine jer se “80 posto radnika Agrokomerca priključilo Fikretu Abdiću u gradnji Velike Srbije umjesto svoje države, čime je poljuljao ugled Agrokomerca kako u BiH, tako i u inozemstvu”. Od tog dana Agrokomerc d.d. je u rukama SDA. Dioničari Agrokomerca su istjerani iz tvrtke, retroaktivno sa 27. rujna 1993. godine (s danom proglašenja Autonomne pokrajine) dobili otkaz, bez uručenog rješenja, prava na žalbu, otpremnine, dionica, mogućnost da se pravovremeno prijave na zavod za zapošljavanje i ostvare minimalnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu - objašnjavaju Abdić Jelenović i Beganović.

Poligon za zapošljavanje

Nakon toga Vlada se proglasila vlasnikom Agrokomerca, a Fikret Abdić osnovao je Udruženje dioničara.

S vremenom, kažu, Agrokomerc je postao poligon zapošljavanja SDA-ove djece i kadrova koji su u ovoj desetljećima blokiranoj tvrtki odrađivali pripravnički staž, zasnovali radni odnos i vodili se kao zaposlenici da bi imali radni staž i sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa. U konačnici, oni postaju dioničari Agrokomerca u zamjenu za fiktivna potraživanja, upisani na jednu ili više nekretnina ili s dodijeljenim im stanovima, a pravi dioničari, graditelji Agrokomerca, nemaju ništa.

- Mnogi, kao Fikret Abdić, nisu ostvarili ni pravo na mirovinu pod praznom izlikom da im nije uplaćen radni staž, odnosno da zbog uništene dokumentacije u ratu o tome nemaju informacija - čude se Laburisti.

Svemu usprkos, Babo u ovom trenutku tvrdi da Agrokomerc može dići iz pepela za samo šest godina, i to do razine u kojoj je kombinat bio na svome vrhuncu. Da bi to dokazao Sarajevu, u Šumatcu kraj Velike Kladuše pokrenuo je projekt prehrambeni kombinat Agro Feniks. Položen je kamen temeljac, ishođene su sve potrebne dozvole i samo se čeka da počne gradnja projekta u vrijednosti četiri milijuna dolara. Babo nema toga novca, ali još ima dovoljno jaku karizmu i mnogo ljudi koji mu vjeruju.