ZAGREPČANIN 'Halo, higijeničari? Na terasi mi je nečija mrtva mačka!; ODGOVOR GA ŠOKIRAO 'Nema problema, stižemo, evo koliko će vas to koštati...'

Postoje lakše i teže rješivi problemi, a postoje i oni koji su naprosto bizarni. Upravo na jedan takav naišao je 32-godišnjak iz Zagreba kada se ovog petka spremao na posao. Pogledom iz spavaće sobe prema terasi u prizemlju manje stambene zgrade otkrio je nešto neobično.

- Inače su kvartovske mačke znale doći ovdje prespavati, a ja bih ih tjerao jer i sam imam mačke koje se nisu baš najbolje slagale s njima. No, bio mi je neobičan položaj u kojem je mačak 'spavao', licem okrenut prema dolje na hrpi kutija naslaganih na balkonu. Kada sam izišao na terasu shvatio sam da ne spava, već da je mrtav - prepričava naš sugovornik.

Otkrio nevjerojatni apsurd

Kako mrtva mačka na balkonu ipak nije razumno opravdanje za izostanak s posla, muškarac je tijelo ostavio na balkonu i otišao u grad, ali se na poslu krenuo raspitivati među nadležnim službama što učiniti. I tu je otkrio nevjerojatni apsurd. Na službenim stranicama Grada Zagreba navedena su dva broja, jedan fiksnog, a drugi mobilnog telefona, na koja bi se trebala javiti Higijeničarska služba. Pišemo - trebala, jer je mobitel konstantno isključen, a fiksni broj pozivatelja 'izbacuje' prije prvog zvona.

Krenuo je naš sugovornik dalje, nazivao različite brojeve, te došao do saznanja da poslove uklanjanja životinjskih lešina sa javnih površina u Zagrebu obavlja tvrtka iz, ni manje ni više, Hrvatskog Zagorja. Do 2017. taj posao obavljala je Veterinarska stanica Grada Zagreba, no neugodan posao uklanjanja strvina tada je dan Veterinarskoj stanici Zlatar Bistrica. Riječ je o gradu koji je čak 58 kilometara udaljenom od Zagreba. Ipak, naš je čitatelj nazvao i njihov broj, a ljubazni djelatnik brzo ga je uputio.

Sasvim praktičan savjet

- Dakle, nema nikakve veze je li to vaša ili nečija tuđa mačka, s obzirom da se nalazi na vašem balkonu radi se o privatnom posjedu. Da je na cesti, odnosno javnoj površini, onda bi odvoženje bilo besplatno. No, kada je privatni posjed u pitanju, naplaćujemo dolazak po kilometraži. U vašem slučaju to bi iznosilo oko 300 kuna - rekao mu je glas sa druge strane.

- Bilo mi je apsolutno nevjerojatno da moram platiti 300 kuna za nečiju mačku koja je došla umrijeti u moje dvorište. Kako sam ja kriv za to? A po zakonu lešinu ne smijem baciti u kontejner, niti zakopati, zbog straha od zaraze. Iskreno, i mene je strah radi mojih mačaka, nije mi baš svejedno jer tko zna od kakve je bolesti taj mačak uginuo i može li se prenijeti mojim macama. Zato sam nazvao službe, kako propisuje zakon. No, sada ću morati platiti - kaže.

A onda je nazvao nekoliko veterinarskih ambulanti, pa dobio jedan, sasvim praktičan savjet koji samo dokazuje svu apsurdnost ovog slučaja.

- Da, odvoženje vam se naplaćuje ako je strvina pronađena na privatnom posjedu. Ali možete mačku jednostavno odgurati par metara na cestu i onda neka netko drugi, naprimjer supruga, nazove istu službu i kaže da je lešina pronađena na javnoj površini - glasio je savjet. Problem riješen, ali apsurd ostaje.