Na stranicama "Slobodne" napisao sam desetke kritičkih tekstova o poglavaru Katoličke crkve, papi Franji, pa ću i jedan o manje rangiranom katoliku od pape, dr. Bartulici, i dva problema koji ga krase kao kršćansku političku vertikalu u RH.
Prvi problem je mentalno ljevičarstvo dr. Bartulice. Dr. Bartulica sam sebe smatra žrtvom "neviđenog progona" od strane "ekstremne ljevice". U samom sebi ne vidi nikakav problem, jer on je žrtva. Upravo zbog takvog pristupa dr. Bartulica se pokazuje kao mentalni ljevičar.
Naime ljevica, još od revolucionarne šezdesetosme, cijelu svoju dekonstrukciju zapadnih društava, do dana današnjeg, vodi s pozicije žrtve, o čemu je izvrsnu knjigu "Napast nedužnosti" napisao Pascal Bruckner. LGBTIQ... pokret, rodna ideologija, cijeli pokret wokizma, sve ono protiv čega se dr. Bartulica bori u ime kršćanskih vrijednosti, isto polazi s pozicije žrtve, s pozicije progonjenih, pa u ime iste progonjenosti šire vrijednosnu, kulturološku i svaku drugu pustoš i nihilizam.
A nitko ih ne progoni, to je tek njihova samoviktimistička metoda u funkciji ostvarenja društvene moći. Bruckner je zato taj ljevičarski mentalitet zapada nazvao "tržištem žrtava", a drugi autori "moralnim poduzetništvom".
On nije nikakva žrtva
I dr. Bartulica nastupa kao ljevičar, mentalni, moralni poduzetnik kršćanskih vrijednosti u metodologiji osvajanja društvene moći prikazivanjem sebe kao žrtve. On nije nikakva žrtva. On je kao nogometaš koji si stalno zabija autogolove, i onda za to krivi suparničku momčad. Dr. Bartulica je političar, javna osoba koju svatko može i treba propitivati, pa i ta ekstremna ljevica, o kojoj imam, i zbog spomenutih razloga glumatanja žrtve u funkciji osvajanja moći, puno gore mišljenje nego dr. Bartulica.
Kod dr. Bartulice stvar je banalna: Nije ispunio imovinsku karticu kako treba. Nitko mu zato nije kriv, to je njegova dužnost, jer on nije vozač tramvaja, nego političar s funkcijom. Kredit koji je dobio je čudan, o takvim kreditima (prvo što vas bankar pita jeste li politički izložena osoba) odlučuje sam vrh, najviša tijela banke.
Obični smrtnik i mali čovjek u kojeg se kune dr. Bartulica, pa ni ljudi s puno većim primanjima od dr. Bartulice, nikada ga ne bi dobio. I još to ne prijavi. Pa još nakon toga laže vezano uz prodaju roditeljske kuće u Zagrebu. Pa onda ona glupa "šala" s Ferrarijem, kriminalcima koji su bili uz njega "kad mu je bilo najteže", kako je sam izjavio. I sve mu je to zapravo podmetnuto, i njegove izjave, a on je jadan i čemeran bio pod stresom, kao da je maloljetna osoba koju netko sabotira, a ne čovjek u šestom desetljeću života, i to javno izložena osoba, doktor znanosti, zastupnik, savjetnik predsjednika i premijera...
Ako ti je to stres...
Ako mu je politička izloženost toliko stresna, neka ide raditi kao teta u vrtiću. Ako mu profil osobe kao što je Velja (nevolja) Bujanec glavu nosi i usmjerava veoma problematično ponašanje za jednog političara koji brani kršćanske vrijednosti, onda neka Velja Bujanec umjesto njega ide i u Europarlament.
K tome, kako je komunicirao i kakve je vještine komuniciranja pokazao, odaje profil totalno netalentiranog političara. U jednoj rečenici, mentalni ljevičar po metodologiji "žrtvizma" u funkciji borbe za moć i probitke, dr. Bartulica ima problem koji se može izreći običnom narodnom poslovicom: "Nije majka Muju karala što se kockao, nego što se vadio."
Drugi puno ozbiljniji problem, osim da ima glavu mentalnog ljevičara, jest kršćanski nihilizam pri obrani "kršćanskih vrijednosti". Naime, druga Božja zapovijed je jasna da jasnija ne može biti: "Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud."
Slijedom rečenoga, nije čak problem ni "kreditna sposobnost" dr. Bartulice, ni darežljiva mamica, ni sudužnik, ni Ferrari, ni tetovirani dečki u crnom, nego njegov "pobjednički govor", koji je zvučao, gestama i riječima, kao da je pobijedio na američkim predsjedničkim izborima. Neka mu i nekretnina i Ferrarija i pratitelja kriminalaca, no nakon svih tih, blago rečeno, nejasnih kardinalno pogrešnih poteza i katastrofalnog komuniciranja, svih pošalica iz arsenala Velje Bujanca, čemu nakon svega doći u izborni stožer DP-a i izgovoriti ime Božje uzalud?
Rekavši: "Dragi hrvatski narode, dragi simpatizeri DP-a, dragi prijatelji, stojim večeras pred vama u duhu zahvalnosti, prije svega dragom Bogu kojem dugujem sve (banci očito ništa, I. Š.). Snaga koja je ostala u meni je tu zbog Boga, on je izvor i nosio me cijelo ovo vrijeme."
U čemu se sastoji kršćanski nihilizam ne samo kod dr. Bartulice, već kroz cijelu povijest? Sekularni, wokistički nihilizam koji pustoši zapadom sastoji se u otvorenom negiranju Boga i svega što ide uz njegovo Ime.
Bog i Ferrari!
Kršćanski nihilizam, koji je na veoma indikativan način opisao sin protestantskog pastora Nietzsche, sastoji se u, pojednostavljeno, kršenju druge Božje zapovijedi: izgovarati ime Božje uzalud, u krivom kontekstu, u krivo vrijeme i na krivom mjestu.
Time se, tako spominjući Boga, zapravo ubija Boga i svodi na instrument sasvim prizemnih ljudskih kauza i motiva. Ne sumnjam u iskrenu vjeru dr. Bartulice, pa ga i razumijem, jer je došao iz SAD-a, i to je tipična retorika američkih neokonsa i njihove manihejske teopolitike, no jednako tako ozbiljno shvaćam i drugu Božju zapovijed.
Dr. Bartulici zato, ipak, čestitam što je izdržao sve te podmukle udarce na njega i obitelj i, uz Božju pomoć, nadvladao sve sile zla.
Čestitam i drugoj "suparničkoj" strani wokističkih nihilista koja mu je vodila kampanju za džabe. Valjda će onda izdržati i "udarce" ovog autora, poznatog kao ekstremnog ljevičara, protivnika kršćanskih vrijednosti, korumpiranog mrzitelja svega hrvatskog, koji dr. Bartulicu i ekipu pozdravlja starim hrvatskim pozdravom: Bog i Ferrari!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....