MOŽE LI HRVATSKA DO EUROPSKE MEDALJE? Naš košarkaški velikan kaže da nemamo pravo biti optimisti: Izbornik Aco je usamljen, ne postoji jedinstvo duha

Petar Skansi, hrvatski košarkaški velikan, koji je u svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri sudjelovao, dapače bio jedan od glavnih aktera, u sjajnim pobjedama momčadi koje je vodio, uoči Europskog prvenstva nije se želio izravno izjasniti o mogućnostima reprezentacije Hrvatske.

– Nisam vidovnjak, ali ovo što je naša reprezentacija pokazala u pripremama za Euro bilo je solidno. Posebno me zanimala ova posljednja utakmica protiv Slovenije u Ljubljani. Oni imaju sjajnu vanjsku liniju, igraju vrlo brzo, agresivno, u stanju su zaljuljati svojim NBA stilom svakog protivnika. To se i nama dogodilo premda smo na kraju došli u mogućnost za pobjedu.

Ipak, dojam je poslije četiri pobjede i ovog poraza sasvim solidan?

– Treba vidjeti kako će se sve razvijati. Mi zavisimo u prvom redu od igre, u stvari učinka Bojana Bogdanovića i Darija Šarića – što će se dogoditi u slučaju da protivnik njih uspije blokirati, hoće li drugi uspjeti nadoknaditi eventualni manjak njihovih koševa.

Može li se reći da je ova reprezentacija vratila vjeru u svoje mogućnosti na temelju rezultata u kvalifikacijama za olimpijski turnir, pa i u Riju?

– Točno je, tu su najveće zasluge izbornika Ace Petrovića. To su bila dva zadatka koja su u najvećoj mjeri ispunjena. Sada je na redu novi ciklus i ne treba se zanositi, sad uoči Eurobasketa stvarati neke posebne iluzije. Držim da je ovo trebala biti prilika za sastav budućnosti.

U kojem smislu, zar nije bitna sadašnjost i mogućnost povratka na postolje, osvajanja medalje?

– Uvijek je rezultat ono što daje život izborniku, pa i momčadi. Medalje su primamljive, one su na svakom natjecanju primarni cilj. Međutim, i sam izbornik je rekao kako ga više od ovog prvenstva zabrinjava pitanje raspleta kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2019. u Kini... Na ovom Eurobasketu, tako se dogodilo, nema borbe za plasman na sljedećim velikim natjecanjima. I zato držim da je ovo bila prava prilika za stvaranje jedne momčadi za duže razdoblje.

Zar se ne čini da je ova reprezentacija, na neki način, spoj iskustva i mladih, vrlo talentiranih igrača?

– Vjerujem da je to tako zamišljeno, vidjet ćemo je li se dogodila ta kemija između veterana i mladih. Mi imamo potencijal, zapravo rekao bih da je to fantastičan potencijal mladih igrača. No, imam dojam da ova naša momčad nije dobro izbalansirana, u krajnjoj liniji imamo manjak centara.

Koliko je reprezentacija hendikepirana otkazima trojice NBA igrača?

– Svakako to je hendikep. A to što su Žižić, Hezonja i Zubac otkazali igru za nacionalnu momčad posebno je pitanje. Karakteristično je po meni da njih trojicu vodi isti menadžer. Njih trojica i Miro Bilan, koji nema klub. Uopće u košarci je pravo more sukoba interesa u kojem su isprepleteni odnosi trenera i menadžera, to je vrlo zamršeno klupko, koje je FIBA propustila razriješiti. Ali pitanje uloge FIBA-e, u stvari značaja te nekada moćne organizacije, za neku je drugu raspravu. Činjenica je da je FIBA potpuno izgubila moć...

Izbornik Njemačke Chris Fleming najavio je kako će ovo biti najbolje prvenstvo Europe ikada.

– Nisam siguran da je to baš tako, prije bih rekao da je ovo prvenstvo Europe najizjednačenije. Naime, brojni su otkazi velikih igrača, svjetskih klasa, tako da se ne može najavljivati da će ovo biti najbolje svih vremena.

Svi se slažu da čak šest, pa i sedam reprezentacija ima potencijal za medalje, je li tu, po vama, i Hrvatska?

– Najprije neka prođu nadmetanja po grupama, tu će se dobiti mnogo bolja slika o mogućnostima reprezentacija. Onda dolaze izravni dvoboji, u njima se može dogoditi da odluči trenutno raspoloženje, neki detalj... Ali najbolji će isplivati u završnici.

Glavni favorit za zlato?

– Lako je najaviti Španjolsku s braćom Gasol kao broj jedan, i to bez obzira što dolaze bez tri-četiri važna igrača kao što su Llull, Ibaka, Fernandez... Tu je i Srbija, onda Francuska, na postolje može pretendirati i Grčka... Po meni, jaka je i Estonija. Litva ima brojne mlade igrače, pa s obzirom na to da je završnica u Istanbulu, trebalo bi uzeti u obzir i Tursku, i to zato što igra kod kuće.

A Hrvatska?

– Mi smo tu u drugom redu, moj je dojam da kod nas nije sve posloženo kako treba. Nema one prave kohezije unutar kompletne organizacije, mislim na košarkaški savez. Izbornik Aco je usamljen... I zbog toga što ne postoji jedinstvo duha mi nemamo pravo biti optimisti. Naša liga je podcijenjena, a iz našeg legla izrasta fantastičan potencijal. Mi smo prije dvije godine na svjetskom prvenstvu za juniore bili drugi, poslije produžetaka su naši izgubili od Amerikanaca. I to je bila generacija koju je trebalo forsirati. Nota bene, i tamo su nedostajali neki mladići, na primjer Bender zbog problema s patikama... S tom generacijom se nije smjelo gubiti vrijeme, oslanjati se na neke druge kombinacije, dugo držati u reprezentaciji neke veterane, one koji su prošlih desetak godina igrali za reprezentaciju, obećavali mnogo – nisu se baš iskazali.

Ali zar ne bi bio rizik forsirati mlade bez iskusnih?

– Bilo je vremena da ih se izvede, podigne, sad je trebalo imati petlje i zahvaliti se Ukiću, Žoriću, Tomasu... Ali to nije izvedeno pravovremeno. Imamo mi igrača, na primjer Ramljak je vrlo zanimljiv, on je bez nekog pedigrea, ali ga treba forsirati... Potez Petrovića da povede mlađe snage na provjeru u Kinu na turnir bio je dobar, ali iz tog sastava ovi koji su se našli među kandidatima nisu dobili priliku...

Ipak ne bi trebalo ovako sa strane soliti pamet Petroviću?

– Bože sačuvaj, ja mu skidam šešir jer se prihvatio teškog posla. On ima svoju ideju, možda ostavlja dojam popustljivosti prema nekim igračima, ali to je njegov izbor. Bilo je mnogo polemike oko izbornika, najava o kandidatima, spominjali su se brojni treneri, ali je logično pitanje tko bi mogao preuzeti našu reprezentaciju i ostaviti mjesto u klubu gdje zarađuje daleko više. Na neki način možemo biti zadovoljni što imamo Petrovića koji hoće voditi reprezentaciju.