NOVI GLOBUS

SRBI ISTIČU MITIĆA, DŽAJIĆA I PIKSIJA, BOSANCI SUŠIĆA, HRVATI BOBANA I ŠUKERA... Ali, sada je jasno tko je najveći svih vremena s ovih prostora!

 
 Antonio Bronić / REUTERS

Čitajući kao mulac kroz maglu teškog tinejdžerstva sve one ode o Vatrenima generacije 1998., s vremenom je bajka koja me profesionalno i odredila bila varka malog Marka. Odnosno Davora. Koji je onomad, te 1998., obuo Zlatnu kopačku i primio srebrnu loptu. Bilo je to vrijeme, doduše, kada sam mu se bezuvjetno divio.

S vremenom, uživajući u rapsodiji Zvonimira Bobana naših dana, Luke Modrića, nisam se usudio vjerovati da bi genijalni nogometaš koji živi u eri Messija i Ronalda uspio izaći iz njihove sjene. Ali žilavi je Luka, eto, valjda kao kroz one velebitske staze kojima je gonio koze, još jednom uspio. Nisu mu vjerovali u Dinamu – uspio je. Nisu mu vjerovali u Tottenhamu – uspio je. Nisu mu vjerovali ni u Realu – ali je junak naših dana, gle čuda, uspio. I zato je valjda samo trebalo čekati. Jer, nisu mu vjerovali ni u hrvatskom dresu – a on je još jednom uspio. Negdje duboko u kamenu velebitske divljine ostat će uklesana ta volja, tvrđa od nedaća...

– Ako uđe u finale Svjetskog prvenstva, Luka je definitivno prvi kandidat za osvajanje Zlatne lopte – rekao mi je nekidan Harry Redknapp.

– On je nakon Inieste i Xavija najinteligentniji nogometaš svijeta. I kada oni siđu sa scene, Luka će preuzeti štafetu. Kao najbolji – ima tome četiri-pet godina kada mi je te riječi bez kurtoazije izgovorio i Dragan Stojković Piksi.

– Luka je obilježio ovo natjecanje, njegove su partije savršenstvo bez mane – natjecat će se ovih dana i velikani ove igre, poput Garyja Linekera, Fabija Capella, Vicentea del Bosquea...

Od prve utakmice do finala Luka je konstanta. Od Nigerije do Francuske Modrić je igrač koji udara ritam i o kojemu mi moj dragi novinarski kolega Kruška, inače nepogrešivi cinik koji je preživio ovakvih desetak natjecanja, u zanosu govori:

– Vidiš ga protiv Danske kako se povuče i već daje upute Perišiću na lijevom krilu da se izvlači. I onda primi loptu, odigra kratki pas s Vrsaljkom, napravi okret i, kao da klizi, odvuče igru prema lijevoj hemisferi nogometnog travnjaka. To je čudesno. Luka je postao lider i najbolji igrač ovog prvenstva...

Taj Luka Modrić na ovom je turniru, prema Fifi, postao najbolji igrač Svjetskog prvenstva. Luka Modrić danas s guštom tehnicira tom zlatom optočenom loptom. Koja mu, u biti, pripada već dulje vrijeme.

Čekajući priču o Ballon d’Oru, kao ultimativnoj nagradi, u čijem će se užem izboru Luka Modrić definitivno naći, živimo trenutak ponosa jer Luka ovdje, danas, strši kao Najbolji. Ostavljajući iza sebe Griezmanna i Mbappéa, Luka Modrić je ujedno i definitivno stvorio naslijeđe koje će netko teško srušiti.

Od početaka nogometa do danas sve su zemlje bivše Jugoslavije imale svojih aduta, lomila su se koplja tko je Najbolji i Najveći. Srbi su isticali Dragana Džajića, Šekularca, Mitića i ponajviše Piksija Stojkovića, Bosanci su se uzdali u magiju Safeta Sušića, Crnogorci su drčno gurali Dejana Savićevića i Peđu Mijatovića, dok smo se mi borili preko Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobana ili Davora Šukera. Od nedjelje, 15. srpnja 2018., sve je to postalo potpuno nevažno. Više nema dileme tko je najbolji. Luka Modrić. Na Lužnjikiju se ispisala povijest balkanskog nogometa…

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 06:35