'Zovem se Marija, imam 33 godine, u vezi sam s razvedenim muškarcem koji ima troje djece. Problem je njegova bivša supruga...'

Draga Tončice,

zovem se Marija, imam 33 godine, nikad se nisam udavala, ni imala djece. Zadnje dvije godine u vezi sam sa starijim razvedenim muškarcem. Domagoj iz prvog braka ima troje djece, s njima se slažem, no veliki problem je njegova bivša žena i utjecaj koji ona ima na našu vezu.

Svjesna sam da njih dvoje povezuju djeca iz njihova braka i trudim se biti zrela oko toga, no ne mogu suspregnuti agresiju koju ona u meni sve češće budi. Naprosto, agresivno se gura u našu vezu, dio je naše svakodnevnice. Sumnjam da to radi namjerno. Ona ionako ne radi, živi od alimentacije i socijalne pomoći. Hipohondar je, cijeli dan proučava internet u potrazi za simptomima, pa izmišlja bolesti od kojih tobože pati i manijakalno šalje SMS poruke. Kako djeca žive s njom, a samo vikende provode s ocem, stalno naziva Domagoja i prepričava nevažne dnevne događaje ili se žali na ponašanje djece i traži Domagoja da ih dovede u red. Imam dojam kao da namjerno stvara kaos kako bi stalno bila u središtu pozornosti.

Shvatila sam da protrnem svaki put kad zazvoni Domagojev telefon. Osjećam se kao da me netko proganja. Iako se nikad ne žalim, mislim da Domagoj shvaća da mi to smeta. Trudi se svaki put riješiti sve mirno, ali je razapet između želje da meni ugodi i želje da održava odnose s njom, što mu je bitno zbog djece. To ne funkcionira. Koliko god ja i Domagoj imali kvalitetnu vezu i bili sretni zajedno, kao da je sve veća njezina sjena nad nama.

Svjesna sam što ovakva veza nosi i ne želim da me netko smatra žrtvom, no ne mogu si pomoći. Stalno se osjećam kao da mi netko otima nešto je moje. Molim vas za savjet.

------------------------------------

Draga Marija,

da, neupitno je da se nad vašom vezom nadvila sjena za koju vam se, ispravno, čini da postaje sve većom. Ne poduzmete li nešto, ona prijeti da, malo-pomalo, sasvim zacrni nebo vašeg ljubavnog odnosa. A bez svjetla i obzora u koje se možete zagledati, u njega će se uvući težina tame, koja bi vam mogla zatamniti i razloge, planove, snove i vizije zbog kojih ste u njemu, a time mu oduzeti i smisao.

Što učiniti? Prije bilo kakve odluke potrebno je sjenu promotriti pobliže, da biste je mogli jasnije spoznati i identificirati. Možda ćete je tada moći nazvati pravim imenom - duhom iz prošlosti. Jer zaboravu se otima sve što nije okončano i riješeno na prikladan način, bez obzira na to kada se dogodilo; događaje i odnose na koje nismo stavili “točku” ne možemo olako pospremiti u kutiju sjećanja s oznakom “riješeno”; osjećaji čije postojanje nismo mogli, znali ili htjeli priznati, koje nismo imali priliku izraziti i proživjeti na prikladan način i dalje su živi, čak i ako smo ih gurnuli u podrum nesvjesnog... Sve ono što je ostalo nerazriješeno, ima tendenciju da nam smeta i pritišće na različite načine, najčešće modificirane, prateći nas tako poput sjene. Nedovršeni “poslovi” tvrdoglavo se otimaju zaboravu, u svojoj težnji da se okončaju. Zato je suočavanje s prošlošću uvjet bez kojeg se ne može ako želimo okrenuti leđa onome što je bilo i započeti novo životno poglavlje.

Čini se da se u ovu priču saplela i bivša supruga vašeg partnera. Činjenica da odnos nje i njega još nije razriješen zamka je u koju je uhvaćen on, ali i vi kao njegova partnerica. Umjesto da nastavi sa svojim životom, ona često “pobolijeva”, a kao majka i odgajateljica njegove djece održava kontakt s njim, ne puštajući ni njega da nastavi svoj. Ne čudi da osjećate agresiju prema njoj, da se osjećate progonjenom i da protrnete na zvuk mobitela. Njezino ponašanje lako je doživjeti kao perfidnu manipulaciju, nastavak bračnih igara, ovog puta u konstelaciji partnerskog trokuta, u kojem ste vi kolateralna žrtva.

Što, dakle, možete učiniti, da biste okončali ovu za sve vas tešku situaciju? U pismu ne navodite motive i razloge ovakvog njezina ponašanja. Čini se da vama i nisu poznati, a možda izmiču i vašem partneru. Bilo kako bilo, vrijeme je da on presiječe zaostale spone tog razvrgnutog braka da bi vaš odnos dobio slobodu.

Kako to do sada nije učinio, čini se da mu je potrebna pomoć. Za početak, dajte mu je vlastitim primjerom. Vrijeme je da i vi prema njemu, a ne samo on prema njoj pristupite odvažno, zauzimajući se za sebe, a time i jedno za drugo: da počnete govoriti o onome što vam smeta i što ne želite, imenovati ono na što je važno ukazati, jasno izgovarati ono čega se bojite pa i zahtijevati i postavljati granice, s ciljem da izbjegnete ono što bi vas moglo u završnici i udaljiti.

Činite to kroz serije razgovora u kojima ćete argumentirano navesti i objasniti razloge zbog kojih je to iznimno važno, i to ne samo vama: višestruku korist od toga će imati i vaša ljubav, vaš partner osobno, njegova djeca, kao i njihova majka. S tim ciljem postupajte pažljivo, ali iskreno i otvoreno: približite mu i neželjenu, ali potencijalno realnu mogućnost raskida veze, ali mu i jasno stavljajte do znanja da ste uz njega, s njim i da ste, kao partneri koji se podržavaju, jači od nje. Ne uspijete li sami u tome, obratite se za pomoć stručnoj osobi. Sretno!

------------------------------------

Tončica Šiškov

Tončica Šiškov, prof., registrirana je psihoterapeutkinja.

Vodi privatnu psihoterapijsku praksu u Zagrebu.

Svoja pisma šaljite joj na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.