Bili smo u Plavom podrumu i provjerili zašto je simbol Kvarnera

Piše: Mateja Domitrović

Snima: Berislava Picek/CROPIX

Kvarner, a posebno Opatija mogli bi se nazvati zagrebačkom rivijerom. I to zahvaljujući svojoj poziciji, odnosno blizini metropole i navike Zagrepčana da odlaze tamo na vikende, na ručak ili samo na kavu, koncert, kupanje i, naravno, šetnju jednom od najljepših europskih šetnica, Lungomareom. Na tom, ne baš golemom, prostoru koncentrirano je podosta sjajnih restorana, bistroa i konoba u kojima se kuha po domaći, a tamo gdje i postoji moderniji kulinarski pristup, baza je domaća.

Uza sve prirodne ljepote i obilje još je puno argumenata i motivacija za dolazak na to područje, a jedna od njih je da je to sigurno najjača gastro destinacija u nas. Svako mjesto, ribarsko selo, ulica i vala ima neku svoju priču i zanimljivost, svaki dio nečime je obilježen. Ista je priča i s mjestašcem Volosko pokraj Opatije, a jedno od njegovih glavnih obilježja je restoran Plavi podrum.

U uvali gdje se ljuljuškaju ribarske brodice smjestio se ovaj prostor koji radi neprekidno punih 120 godina, u početku kao pansion, a posljednjih 50 godina kao restoran. U Plavom podrumu jela se pripremaju od lokalnih namirnica vrhunske kvalitete.

Jer, kod vlasnice, poznate sommelierke Daniele Kramarić, drugačije ne može niti biti. – U našoj kuhinji koristi se sve što ovaj kraj godinama daje, ali to ne znači da sve mora biti lokalno i zatvoreno. To znači da svako jelo ima pečat Kvarnera, a to se može postići dodavanjem nekog začina, kvarnerskog škampa, lošinjske lignje, goranskog voća i gljiva, istarskih ulja i tartufa… Sve je to od doma. I svega ima cijelu godinu – objašnjava Daniela i nastavlja: – Vrlo je važna veza između ugostitelja i dobavljača, poljoprivrednika, ribara, škampara.

To se mora održavati jer ta suradnja nije samo posao, to su trenuci koji znače, trenuci koji traju. Ista je stvar i s gostom. Svakom gostu treba se posvetiti, udovoljiti mu, imao on pola sata ili tri sata vremena za ručak ili večeru. A biti uspješan, imati uspješan restoran znači da je gost sit, da mu lagano vibriraju koljena i da na kraju u ustima ima okus dobrog espressa. U Plavom podrumu jede se sve iz mora i s kopna iz Primorja i Gorskog kotara. Tu se može pojesti i dobar komad ribe i veliki kvarnerski škampi, ali i rupice, odnosno riblji tapasi.

– Crikveničko područje je nekada imalo najveći izlov papaline i inćuna, rupica. Rupice su se marinirale u maslinovu ulju s peršinom, češnjakom, uvaljale bi se u palentu i frigale. To su ti izvorni okusi koje i mi pripremamo, samo ih drugačije prezentiramo. Mali twist može promijeniti cijeli tanjur, ali sve se temelji na tradiciji – priča Daniela.

No, da bi se sve to postiglo, najvažniji je ljudski faktor. Jer, uz sve najbolje namirnice svijeta ako ne znaš biti vođa svog tima i ako ti gost ne može postati i prijatelj, ako – ukratko rečeno – ne znaš s ljudima, ako nisi vjeran sebi i svojim idealima, ako nisi sposoban mijenjati se kada treba, ako nisi čovjek, onda ni pun tanjur najfinije hrane koju za nekoga pripremiš ne vrijedi ništa. Jer, najbitnija je emocija.

A Daniela Kramarić i njezino osoblje to znaju proizvesti. Ona naprosto diše kroz svoj posao, pršti nevjerojatnom energijom koja svakoga mora dotaknuti pa je u njenoj blizini nemoguće ostati ravnodušan.

Došli smo snimiti editorijal u Plavi podrum koji je po izboru Dobrih restorana za 2015. godinu proglašen drugim najboljim restoranom Istre i Kvarnera te restoranom prijateljem vina i petim najboljim restoranom Hrvatske. Razgovarali smo, radili smo i bez obzira na to što nam se Daniela u potpunosti posvetila i bila nam pri ruci, niti jednog trenutka nije zanemarila ni jednog gosta u restoranu.

Dočekala je baš svakog, preporučila hranu i vino, obišla ih tijekom objeda, pozdravila na odlasku i, naravno, nečime počastila. Tolika volja, osmijeh i iskreno davanje ostave bez riječi. Tada sam shvatila ono što je rekla kad smo se upoznale: – Restoran je energija, lijep trenutak, opuštanje, druženje, radost… I uistinu, sve se to može doživjeti u Plavom podrumu.