Nakon što smo vam u velikoj priči o pelješkoj vinskoj revoluciji predstavili ideju i ciljeve GrapeStona, prvog festivala prirodnih vinogradara i spontanih vina, koji će biti održan 27. travnja u Stonu i okupiti 25 domaćih i sedam vinara iz susjednih zemalja, idealna je prigoda da vam predstavimo i pelješke vinare koji se kriju iza ove manifestacije do koje nas dijeli još desetak dana.
Mario ili Maro Bartulović, blizak prijatelj, susjed i rođak Denisa iz Vinarije Križ (priču o njemu pročitajte ovdje), danas je pokretačka snaga vinarije koja je među prvima odlučila raditi vino onako kako se nekad radilo. Njegov je otac, uz Frana Miloša (priču o njemu pročitajte ovdje), postavljao standarde plavca malog ne podliježući trendovima, oslanjajući se čvrsto na tradiciju pelješkog vinarstva: još je 1994. svoj vinograd nazvao Eko, da bi koncem 1990-ih potpuno prešao na ekološki uzgoj. Godine 2002., nakon nastupa na ProWeinu, već su zatražili ekološki certifikat.
Maro Bartulović, odrastao u Dubrovniku, oca je prvi put pitao ima li kod njega u Prizdrini posla jer mu je trebala lova za koncert Biohazarda u Remetincu. Malo-pomalo, navukao se na djedovinu.
Danas 48-godišnjak, pršti od energije, teško ga je pratiti čak i dok govori - kao navijen. Začudno bistar i ludo posvećen svemu što radi, a radi sve - od kopanja u vinogradu do marketinga svojih vina - on nimalo ne mari za tuđa mišljenja.
- Šta će meni tko govorit‘ kakav plavac treba biti? Pa meni je plavac otac i mater. I kad mi neki sommelier ili kritičar govori kako ga treba ispolirati, učiniti elegantnijim, ja kažem: plavac je bomba tanina, to mu je priroda, ma treba biti i još taničniji! I to odležavanje, ne vidim u tome smisao, jer vino je da se pije s prijateljima. Vino je, prijatelju, ljubav.
Pankerska energija Mara Bartulovića, koji ispod košulje ponosno nosi Hajdukov dres, nevjerojatna je. Obrađuje nešto manje od dva i pol hektara vinograda, godišnje napuni deset tisuća butelja i ne želi se širiti jer mu više ne treba i više od toga ne može sam, a rekosmo već da sve radi sam. Jedini koristi stajsko gnojivo, a sad podno vinarije gradi i nastambu za koze. Imat će i svoj sir.
Većina vina je plavac mali, 80 posto, a ima ga s tri etikete: Bartul, Vrana i Dingač, s raznih položaja.
- Neke sam vinograde i napustio jer sam okružen onima koji prskaju, ne mogu to ni gledati.
Pa opisuje te svoje plavce: - Bartul mi je ipak najdraži jer to sam ja, to je Dalmacija, od njega i bevandu mogu popiti. Dingač mi ima samo 6 mg/l slobodnog i 4 ukupnog sumpora. Vranu nisam lani baš ničim tretirao, i prešao sam ga nogama. Misliš da je lako?
Uz te plavce, tu je i linija "Obitelj" - crna kupaža plavca malog i crljenka iz Župe, 60:40, u to nikad ne ide više crljenka, kaže. I bijela "Obitelj" - rukatac s loze stare 55 godina, još od dide, maceriran sedam dana.
Kad bi netko pametan snimao film o vinarima koji krče put novoj slavi plavca malog, trebao bi doći u Prizdrinu, selo s najviše prirodnih vinara po broju stanovnika na svijetu. Tamo žive Denis i Maro, The Blues Brothers.
Cijelu ideju festivala pročitajte u našem tekstu, a više informacija pronađite na službenim stranicama GrapeStona, gdje možete kupiti i ulaznice za festival.