Providni vodozemci, koji žive na udaljenosti od 20 kilometara jedno od drugog, izgledaju veoma slično, ali su genetski različiti, što je iznenadilo znanstvenike. Na oko 15 kilometara od glavnog grada Ekvadora Quita, na padinama Anda skriva se jedno od biološki najraznovrsnijih i najugroženijih mjesta u tropima, piše National Geographic. Dolinu u podnožju Anda presijeca rijeka Guayllabamba. Ta rijeka se našla u središtu nevjerojatne priče o dvije novootkrivene vrste "staklenih" žaba.
Jedna od njih, Hyalinobatrachium mashpi, živi na južnoj obali rijeke, u rezervatima koji obuhvaćaju oaze prašuma koje zajedno obuhvaćaju 6200 hektara. Druga vrsta žaba, Hyalinobatrachium nouns, živi na sjevernom dijelu doline.
Obje vrste žive na približno istoj nadmorskoj visini i u sličnim uvjetima. Obe su dužine između 1,9 i 2,1 centimetar. Njihova tijela su gotovo identična, barem na prvi pogled. Leđa su im zelene boje i prekrivena su crnim točkicama raspoređenim oko žutih. Obje žabe imaju potpuno proziran trbuh kroz koji se vidi crveno srce, bijela jetra, probavni sustav, i kod ženki - vrećica sa zelenkastim jajašcima.
- Kad smo ih počeli skupljati, mislili smo da su ista vrsta - kaže Juan Manuel Guayasamín, biolog sa Sveučilišta Francisco de Quito i glavni autor rada koji opisuje novu vrstu. Ali kad su on i njegove kolege pažljivije analizirale DNK žaba, iznenadili su se kada su shvatili da one zapravo imaju velike genetske razlike.
Trenutno postoji 156 poznatih vrsta staklenih žaba koje žive u neotropima, uglavnom u sjevernim Andima i centralnoj Americi. Tijekom prošlog desetljeća, Guayasamín istraživač National Geographica je sa svojim kolegama sakupljao DNK uzorke staklenih žaba, probijajući se kroz prašume, ali i prikupljajući uzorke iz muzeja i privatnih kolekcija iz nekoliko zemalja svijeta.
Do sada su istraživači sekvencirali neke gene, za od prilike 90 posto od 156 postojećih vrsta staklenih žaba, navodi on. Tako su i otkrili da se junaci ove priče razlikuju za gotovo pet posto, što je velika razlika za okom ovoliko slične vodozemce. Također je iznenađujuće, kaže Guayasamín, da dvije grupe žive geografski veoma blizu, oko 20 kilometara jedna od druge.
- Pošto je dolina rijeke Guayllabambe ekološki jedinstvena u odnosu na susjedne padine, mislim da je dolina spriječila miješanje ove dvije vrste. Kada imate populaciju koja je odvojena geografskom barijerom, dobijete akumulaciju mutacija u svakoj grupi, koje vremenom postaju genetski različite - kaže Guayasamín.
Ove vrste znanstvenici nazivaju kriptičnim - drugim riječima, karakteristike koje razlikuju vrste nisu vidljive golim okom, kaže autor rada Jaime Culebras, istraživač u Andskoj fondaciji, neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u glavnom gradu koja radi na očuvanju divljih životinja u Ekvadoru. Kriptične vrste su vrlo česte kod vodozemaca.
Pored genetike, istraživači su koristili bioakustiku - reprodukciju i prenošenje zvukova životinja - da bi utvrdili razlike između vrsta žaba koje žive u divljini. Međutim, jedino što su uspjeli zabilježiti su pozivi mužjaka H. mashpii žabe i usporediti ih sa zvukovima drugih vrsta iz Hyalinobatrachium roda.
- Zvuči kao cvrčak", kaže Culebras, koji je i fotograf divljih životinja.
Identifikacija novootkrivenih staklenih žaba pokazuje koliko tek vrsta treba biti otkriveno, posebno u tropskim Andima, kaže Andrea Teran, herpetolog iz istraživačkog centra u Quitu, koji nije bio uključen u studiju.
- Ovdje je topografija prilično složena, s mnogo neistraženih dijelova i teško dostupnih terena, tako da je endemizam vrlo visok. Zapravo, kada govorimo o vodozemcima u Ekvadoru, najraznovrsnije mesto su baš Ande, a ne Amazonija - kaže Teran.
Neki od ekvadorskih vodozemaca, kao što je novootkriveni H. mashpii, čak žive blizu ljudi, unutar gradske jezgra Quita, kaže Culebras.
- Ljudi ne shvaćaju da se grad proteže duboko u planine, gdje žive zapanjujuće raznolike vrste živih bića" - dodaje.
Međutim, ljudi i njihove aktivnosti su također prijetnja za ova stvorenja: polovina vodozemaca u Andima ozbiljno je ugrožena zbog eksploatacije bakra i zlata, dodaje on.
Međunarodna unija za očuvanje prirode, navodi deset vrsta staklenih žaba kao kritično ugrožene, 28 kao ugrožene, a 21 vrstu kao potencijalno ugroženu. Prerano je reći da li su Hyalinobatrachium mashpi i Hyalinobatrachium nouns među ovim ugroženim vrstama, ali Guayasamín sumnja da jesu.