Već sredinom lipnja na naše će tržište stići prvi model sa značkom Lancije, kojemu će to biti i jedina poveznica s nekoć slavnom talijanskom markom u sklopu Fiata. Doduše, zvat će se Thema, ali dizanom i platformom bit će zapravo riječ o punokrvnom Chrysleru 300 C, sa stražnjim pogonom i uzdužno postavljeni motorom te ovjesom koji donosi iz već davno prekinute suradnje s Daimlerom. Za pretpostaviti je da su takvim razvojem situacije, osim ljubitelja talijanskog dizajna, najpogođeniji mehaničari tvrtke Autocommerce, domaćeg zastupnika za Fiat, Alfu Romeo i Lanciju.
Već su, naime, poslani na obuku kako bi mogli servisirati pet metarsku američku limuzinu, a sva je prilika da će teško naplatiti svoje znanje i trud – protekle godine prodano je tek 58 Lancija, uglavnom kompaktnih Delti, tako da od slabo maskiranog Chryslera 300 C ne treba očekivati veliki rezultat. Tim više jer su u cijeloj 2010. kod nas prodana tek dva Chryslera, dvostuko manje nego, primjerice, skupocijenih Bentleya, što jasno govori o zanimanju kupaca.
Slična situacija je u cijeloj Europi – osim na domaćem tržištu u Italiji, modeli Lancije svuda se nalaze na marginama, a ništa bolje ne kotira ni Chrysler. Stoga niti ne čudi što je Sergio Marchionne, šef Fiata i predsjednik uprave Chryslera, za početak korijenitih promjena u poslovanju čitave grupacije izabrao upravo Lanciju – ako nemaš ništa, nemaš ništa niti za izgubiti, jasna je filozofija Marchionnea, koji je na najboljem putu postati najveći drmator u svijetu autoindustrije. Iako je još 2009., netom nakon što je Fiat ušao u 20 postotno vlasništvo tada bankrotiranog Chryslera, tvrdio da s Lancijom treba biti krajnje oprezan, “kako se ne bi olako uništila bogata povijest”, posljednjim potezima pokazuje kako su mu emocije na zadnjem mjestu.
Naime, europska invazija Chryslera sa značkom Lancije, predviđena svugdje osim u Velikoj Britaniji, neće se zaustaviti samo na Themi. Očekuje se i klonirana izvedba monovolumena Town&Country, koja će na Starom kontinentu nositi naziv Grand Voyager, a bit će svojevrsni nasljednik Lancije Phedre, ali i Fiata Ulysee. No, pošto spomenuti modeli niti dosad nisu bili samostalani proizvodi, nego plod suradnje sa PSA koja je na istoj platformi nudila Peugeot 807 i Citroen C8, za gubitkom originalnosti nitko neće plakati.
Slična je situacija i s prije četiri godine ugašenom Lybrom, svugdje osim u Italiji potpuno neuspješnom kompaktnom limuzinom, čijoj prodaji nije pomogao niti elegantan dizajn. Nasljednik će se zvati Flavia, a bit će riječ o kloniranom Chrysleru 200, nasljedniku Sebringa. Uz dorade na ovjesu, upravljaču i zvučnoj izolaciji vratit će na život ime iz slavne prošlosti, a u planu je i cabrio izvedba sa četiri sjedala koja će na Starom kontinentu u najsnažnijem izdanju dobiti i oznaku HF, još jednu od slavnih oznaka iz povijesti Lancije. No, pitanje je koliko europski kupci žude za takvom vrstom baštinjenja prošlosti.
Ipak, čini se da Marchionnea to niti najmanje ne uzbuđuje. Sva pažnja usmjerena mu je preko Atlantika, gdje nakon konsolidacije Chryslera priprema totalnu ofenzivu. Koliki se prostor ondje nudi najbolje pokazuju brojke za 2010. - američka tvrtka, usprkos činjenici što je dobre prodajne rezultate imao tek Jeep Grand Cherooke, lani je imala je operativnu dobit od 763 milijuna dolara, a minus na računu od 652 milijuna dolara posljedica je otplaćivanja 1,3 milijardi duga američkoj i kanadskoj vladi.
Kakav se tek rezultat može očekivati sada, kada na tržište konačno dolazi horda novih ili temeljito redizajniranih modela? Uz Chrysler 200, kojeg su tijekom nedavno održanog Superbowla (30 sekundi oglašavanja stajalo je 3 milijuna dolara, što je najskuplji reklamni termin na svijetu) znakovito predstavili sloganom Imported from Detroit, te Town&Country, obnovljen je i Dodge modelima Journey, Avenger, Charger i Grand Caravan, a istodobno i Talijani kreću u veliki povratak na sjevernoameričko tržište sa Fiatom 500. Avantura najmanjeg Fiata krenula je odlično. Prvih 1000 primjeraka nazvanih Prima Edizione rasprodano je u samo nekoliko sati. Za dilere Chyslera, koji su mjesecima nisu mogli klijentima ponuditi ništa novo i atraktivno, to je slamka spasa.
Amerikanci sad imaju razloga pohrliti u salone, koji će prema Marchionneovom ambicioznom planu ubuduće raditi i nedjeljom (osim u 18 saveznih država gdje je to zabranjeno), no što je s Europljanima? Uz već spomenute Lancije, amerikanizira se i Fiat. Klon Dodge Journeya s talijanskom značkom, čije predstavljanje upravo slijedi u Ženevi, zove se Freemont. Crossover dugačak 489 cm, širok 188 i visok čak 172 cm tako je preko noći postao najveći Fiat s tri reda sjedala - iako su osim znaka na prednjem poklopcu, u njemu talijanski jedino dizelaši sa 140 i 170 KS.
Ipak, zahvaljujući većoj tržišnoj prisutnosti diljem svijeta (nikako ne emocijama), Marchionneov plan s Fiatom je kudikamo oprezniji nego s Lancijom. Tržišno najzanimljiviji gradski modeli niti ubuduće neće dolaziti iz Sjedinjenih država, no neće nužno dolaziti niti iz Italije – Fiat 500, koji će na američko tržište stizati iz tvornice u Meksiku, na europsko tržište već dolazi iz poljskih pogona u Tichyju, a sva je prilika da će se nova Panda proizvoditi u Kragujevcu. Marchionne jednostavno više ne želi novac, potreban i za najavljeno okrupnjivanje udjela u Chrysleru na 51 posto (na račun čega je najavio i prodaju Ferrarija, za koji vjeruje da može dobiti 3,3 milijarde dolara), trošiti na preskupe talijanske radnike...
Gubimo novac u Italiji, a to je situacija koju ne želimo podržavati. Sad smo globalni igrač i tako se moramo ponašati, izjava je Sergia Marchionnea koja je početkom 2011. upalila alarm među radnicima Fiata, ali i u glavi talijanskog premijera Silvia Berlusconija. Tim više jer je sve lukavo potkrijepio brojkama, koje nikako ne idu u prilog domaćim tvorničarima –po učinkovitosti su na 118 mjestu od 139 zemalja i tek 49. po konkurentnosti, rekao je Marchionne. Usput je ponudio još šokantniji podatak - 22.000 radnika u torinskom Mirafioriu proizvodi 650.000 modela godišnje, neznatno više nego 6100 zaposlenika pogona u poljskom Tichyju. Mislim da bi nam bilo bolje da odemo iz Italije, zaključio je predsjednik uprave Fiata i Chryslera, koji na Apeninskom poluotoku zapošljava 80.000 radnika i najveći je privatni poslodavac.
Uzmi ili ostavi – ponudio je radnicima Mirafioria, od kojih je tražio da pristanu na novi ugovor s koncernom Fiat Chrysler koji donosi više prekovremenih sati, manje pauzi i rad u smjenama svih 24 sata. Naravno, i jednostavnije otpuštanje, jer radnike više ne štiti nacionalni sindikalni ugovor. U suprotnom, zaprijetio je da će umjesto povećanja proizvodnje (spominje se 280.000 primjeraka Jeppa i Alfa Romea godišnje), svu proizvodnju preseliti u Sjedinjene Države. Ubrzo se pokazalo da radnici ne mogu računati niti na blagonaklonost građana, ali ni samog premijera. Namjera da presele proizvodnu traku u središte Torina kako bi pokazali da i sada puno rade gotovo je ismijana, a Berlusconi je izjavio, očito svjestan ozbiljnosti prijetnji, da Fiat ima svako pravo napustiti zemlju ako ne potpišu novi ugovor.
Prvi Fiat 500 prodan u Kanadi za 85.000 dolara
Fiat 500, čija je u prodaja u Sjedinjenim Državama i Kanadi počela krajem 2010., ubrzo se pokazao pravim tržišnim, ali i marketinškim adutom. Prvih 1000 primjeraka pristiglih iz pogona u Meksiku razgrabljeno je u samo nekoliko sati, a najviše medijske pompe izazvao je aukcijski primjerak Fiat 500 Numero Uno prodan u Kanadi za čak 85.000 dolara. Ponosni vlasnik mališana, koji će na američkom tržištu dolaziti isključivo u izvedbi 1.4 MultiAir, postao je humanitarac Ralph Chiodo.
Kada je Alfa Giulietta osvojila maksimalnih pet Euro NCAP zvijezdica za sigurnost, američki mediji uspjeh su u potpunosti pripisali platformi. Ništa čudno, ako se zna da će se na Fiatovoj platformi Compact Wide, na kojoj se nalazi i Giulietta, nalaziti čitav niz Chryslerovih modela. Popis se na prvu čak čini nestvarnim – izuzetna prilagodljivost, na kojoj je Marchionne inzistirao zbog uštede novca, rezultirala je time da istu platformi dijele naočigled nespojivi modeli, poput Jeep Patriota i Alfe Spider. Nakon već tržišno prisutnih Alfe Giuliette (Europa) i Chryslera 200 (Sjedinjene Države), sljedeći model na redu je Alfa Giulia, koja se na oba tržišta očekuje krajem 2012.
Alfa Romeo ubuduće će nam stizati iz Sjedinjenih Država
U protekle dvije godine na tržištu Sjedinjenih Država prodano je samo 100 modela Alfa Romea, dostupnih isključivo u malobrojnim salonima Maseratija. No, već sljedeće godine moglo bi doći do drastičnog povećanja prodaje – službeni povratak talijanske tvrtke u Sjevernu Ameriku zbit će se krajem 2012., kad na ondašnje tržište stiže Giulia. Atraktivna limuzina, nasljednica modela 159, dobro je rješenje za tržišno oživljavanje marke koju Marchionne želi održati kao samosvojni premium brand i nakon potpunog sjedinjavanja Fiata i Chryslera – naime, čak će se i modeli Giulije namijenjeni Europi proizvoditi u Sjedinjenim Državama, što ima i lokalpatriotsku dimenziju, posebno važnu Amerikancima. Skoro je ista priča i s modelom MiTo, čija će trovratna izvedba biti rađena u Michigenu, a nova, peterovratna izvedba, bit će uvožena iz Italije. U suradnji s Jeepom krajem 2013. stiže i kompaktni SUV na platformi Giuliette (europska izvedba proizvodit će se u torinskom Mirafioriju), a samo godinu kasnije dolazi i atraktivni Spider. Planirani prodajni rezultati, koja bi do 2014. trebala samo u Sjedinjenim Državama iznositi 85.000 primjeraka godišnje, nije nemoguće...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....