DAN KADA JE ROĐENA ZVIJEZDA - Senna je u Monaku prvi puta svijetu pokazao svoju genijalnost!

Mislim da upravo svjedočimo dolasku Ayrtona Senne kao nespornog talenta Grand Prix utrkivanja”, vikao je James Hunt, svjetski prvak Formule 1 iz 1976. godine, dok je za BBC komentirao Veliku nagradu Monaca 1984. godine. Bila je to prva Sennina sezona u Formuli 1, tek šesta utrka u sezone. Bila je to utrka kada je svijet upoznao Ayrtona Sennu koji se bjesomučno probijao sa 13. startnog mjesta kroz pljusak i uske ulice brdovitog grada, utrka koja je promijenila povijest Formule 1. Utrka u kojoj je rođena zvijezda.
Senna je u Monacu, u svojoj prvoj sezoni Formule 1, još uvijek bio klinac. Samo 24 godine star. U bolidu F1 proveo je tek nekoliko desetaka sati u treninzima i utrkama. Tim za koji je vozio, Toleman, nije imao previše uspjeha u tri godine koje su proveli u F1, ni toliko novca kao mnogo uspješnije momčadi. Ipak, nova zvijezda sporta se probila s 13. mjesta do drugog, odmah iza Alaina Prosta, čovjeka koji će mu uskoro postati najveća konkurencija. Prost je, treba zapamtiti, u tom trenutku već pobijedio u nizu utrka. Ovo mu je bila prva sezona natrag u McLarenu, timu u kojem je počeo karijeru 1980. prije nego što se prebacio u Renault iduće tri godine. On i njegov momčadski kolega Niki Lauda su potpuno dominirali te sezone, s četiri pobjede u prvih pet utrka. U Monacu je Prost zasjeo na prvu startnu poziciju i iako je Lauda startao tek osmi, svi su očekivali još jedan podij Prost-Lauda.

Ayrton je u Monaco stigao samouvjeren, bez obzira na činjenicu da mu je to bila prva utrka na jednoj od najtežih i najnotornijih staza u cijelom kalendaru F1. Djelomično je to bilo zbog vjere koju je imao u svoje sposobnosti, a dijelom zbog činjenice da je na prethodnoj utrci, u Francuskoj, Toleman predstavio novi, drastično bolji bolid. “Novi auto nam je sjajan, brz i može konkurirati. Još uvijek nedostaje nekoliko stvari, ali mislim da će nas daleko dovesti”, rekao je Senna novinarima prije početka vikenda i dodao da je već isplanirao kako će cijela utrka teći. Gotovo je morao progutati riječi nakon kvalifikacija kada je zauzeo daleko 13. mjesto.
Stvari su se promijenile na dan utrke. Baš kao što je bio slučaj i s Doningtonom, gotovo deset godina poslije, staza je bila natopljena teškom kišom, a Senna je imao smiješak na licu. Kiša i loša vidljivost značili su da snaga motora ne igra toliku ulogu u utrci koliko sam talent vozača. Crveno svjetlo se ugasilo i vozači su krenuli. Do kraja prvog kruga probio se s 13. na deveto mjesto. Senna je iskoristio taj početni momentum i pogreške svojih protivnika da cijelom svijetu pokaže - Ayrton je stigao.

Do šestog kruga Lauda je prestigao oba Ferrarija i s osmog došao na treće mjesto. Prost je uvjerljivo vodio cijelo vrijeme, no zbog problema s motorom ga je u desetom krugu prestigao Nigel Mansell koji je preuzeo prvo mjesto. Dok su se na početku kolone oprezno obilazili, Senna je divljao. Do desetog kruga bio je na sedmome mjestu. Uskoro je prestigao i Michelea Alboreta i Kekea Rosberga da bi se dokopao petog mjesta. U 14. krugu stigao je do četvrtog mjesta te su kamere polako počele napuštati događanja na prva dva mjesta i pratiti samo Sennu, klinca od kojeg se nije očekivalo previše.
Dva kruga kasnije Mansell je izgubio kontrolu nad svojim Lotusom, udario u ogradu i prepustio prvo mjesto Prostu. Na trećem mjestu Senna je ganjao dva McLarena, najdominantnije bolide sezone. U 19. krugu Senna je izabrao luđačku široku putanju u mokrom zavoju Saint Devote i prestigao Laudu. Nitko nije mogao vjerovati da Tolemanov bolid tako lako može obilaziti McLarene. Sennina dominacija po kiši je fascinirala sve u Monacu i 35 sekundi prednosti koje je Prost imao topile su se iz kruga u krug.
No, cijela se utrka počela mijenjati u 29. krugu. Prost je na ciljnoj ravnini počeo mahati upraviteljima utrke, žaleći se da je nemoguće voziti u takvim uvjetima, i tražio prekidanje utrke. U 31. krugu Senna je bio samo sedam sekundi iza Prosta čiji je bolid počeo imati probleme s kočnicama, a Prost je nastavio sa svojim prosvjedima. U 32. krugu upravitelj utrke Jacky Ickx odlučio je zaustaviti utrku i počeli su mahati crvenim zastavama. Prost je usporio na ciljnoj ravnini, a Senna projurio pokraj njega i prvi prošao kroz cilj. Senna je bio ekstatičan, mahao je publici, oduševljen što je odnio pobjedu u Monacu. Razočaranje je došlo odmah nakon toga, s obzirom na to da se u zaustavljenim utrkama gleda poredak u krugu prije nego što je donesena odluka.

Prost je pobijedio, Senna je bio bijesan. Ickx je optužen da je favorizirao Prosta zbog njegove veze s Porscheom i McLarenom, a novinari su spominjali i veze između predsjednika F.I.A. i Prosta kao još jedan od faktora u potencijalnoj uroti protiv Senne. Ickxova licenca za upravitelja utrke je suspendirana, ali povratka više nije bilo. Doduše, rezultat je mogao biti drastično drugačiji da utrka nije zaustavljena. Sennin motor se pregrijavao cijelu utrku, imao je oštećen ovjes i nije sigurno bi li završio utrku. Nije jasno ni bi li Prost završio utrku zbog problema s kočnicama. Ironično, činjenica da je utrka završena ranije značila je da Prost neće dobiti punih devet bodova za pobjedu, nego samo 4.5, a na kraju sezone je prvu titulu svjetskog prvaka izgubio za pola boda iza Laude. Senna nije pobijedio, ali je zacementirao mjesto kao zvijezda Formule 1.
Senna nije bio gotov s Monte Carlom. Do kraja karijere je šest puta pobijedio na toj legendarnoj utrci. Osim ove utrke 1984., još je jedna ušla u legendu iako nikad nije prikazana na televiziji. Ponajviše zato što Senna nije uspio završiti utrku u sezoni 1988. Krug koji se toliko svima urezao u pamćenje je kvalifikacijski krug 1988. za koji je i sam Senna rekao da je njegov najdraži krug koji je ikad odvozio. “To je bio moj maksimum, nisam mogao izvući više. I nikad više nisam postigao taj osjećaj”, izjavio je nakon utrke.
U svibnju 1988. sve su oči bile uprte u Sennu koji je izvlačio posljednje atome snage iz svog bolida McLaren-Honda. Sa svakim je krugom bio sve brži i brži. Bio je sasvim usamljen na vrhu startnih pozicija, s obzirom na to da je tada momčadskog kolegu Prosta već davno prestigao u vremenu. I to za tada golemih 1.427 sekundi. No, nije želio stati. Nije mogao stati. Vodili su ga instinkt i goruća želja za savršenstvom. “Kada se utrkujem protiv sata i protiv drugih vozača, osjećam da moram dati najbolje od sebe, biti najveći. U tim trenucima ne mislim ni na što drugo. Upravo se to dogodilo u Monte Carlu”, rekao je novinarima poslije. Objasnio je da je taj jedan krug odvožen 1988. godine bio pravi razlog što se bavi poslom kojim se bavi. “Naprosto sam vozio brže i brže i brže. Prešao sam granicu. Odjednom me nešto pogodilo i probudio sam se, maknuo nogu s gasa. Bilo mi je jasno da sam prešao granicu. Ali, znam zašto sam je prešao, da bih prepoznao strah, da bih shvatio gdje se nalaze ozljede i smrt. Da se suočim s rizikom”, posvjedočio je Senna.

Svjedočanstva ljudi koji su se taj dan našli u boksovima Monte Carla podjednako su nevjerojatna. Njegov fizioterapeut Josef Leberer je poslije rekao da je Senna izgledao kao da je u transu - čim je sjeo u bolid, znali su da će svjedočiti nečemu veličanstvenom. “Otišao sam mu provjeriti vremena i čeljust mi je pala na pod. Znao sam odmah da je Ayrton napravio nešto posebno i da takvo što nećemo imati prilike opet vidjeti”, rekao je Leberer. Prost je također bio u šoku. McLarenovi mehaničari poslije su pričali novinarima da je Prost potpuno problijedio kada je vidio Sennino vrijeme.
Sennina želja da bude najbolji često ga je znala i koštati. To se i dogodilo dan nakon kvalifikacija na utrci. Ayrton je startao fenomenalno i do 54. kruga nabio golemih 49 sekundi prednosti, gotovo tri četvrtine kruga, pred Prostom. Mogao se opustiti, što je Prost želio iskoristiti i postaviti najbrže vrijeme staze, znajući da Sennu ne može stići. Ali, Senna se nije dao, usprkos prosvjedima iz svog boksa, i stiskao je gas sve jače i jače. Ipak, popustio je pod pritiskom svog tima i odlučio odustati od bitke za najbrži krug. Njegova divljačka vožnja bila je idealna za uske ulice Monte Carla. Ali kada je pustio gas, izgubio je taj ritam. Možda i koncentraciju. Kotačem je zapeo za ogradu, što ga je odbilo u zid s druge strane kod zavoja Portier i utrka je za njega bila gotova.

Jedina dobra stvar za Sennu oko sudara kod Portiera jest da je izašao iz bolida i lagano se prošetao do stana koji je bio u blizini. Satima se nije pojavio u boksu i nitko nije znao gdje je. To je tim praktički dovelo do ludila jer nisu imali pojma što se dogodilo - jesu li krivi oni ili je Senna napravio pogrešku. “Bio je potpuno bijesan. Nikad nisam vidio Ayrtona toliko frustriranog i ljutog. Nije se mogao nositi s time što je napravio toliko veliku pogrešku”, rekao je šef McLarena, Ron Dennis, nakon utrke.
Monte Carlo pokazao nam je sve što trebamo znati o Ayrtonu Senni. Godine 1984. vidjeli smo njegov talent koji nitko nije očekivao. A 1988. vidjeli smo čovjeka koji je spreman staviti život na kocku samo da bi bio bolji od drugih. Najbolji. Čak i ako ga to košta toliko željene pobjede.