U ovoj rubrici obično predstavljamo automobile na PV pločicama, no ponekad napravimo iznimku, mislimo li da priča o nekom primjerku to zaslužuje. Ovo je klasičan primjer toga - PV444 je, naime, oznaka najstarijeg Volva u Hrvatskoj.
Pronašli smo ga kod samoborskog kolekcionara Branislava Pazmana. Između dva rata Volvo je izvan matične države bio prilično nepoznata marka, a svjetsku ekspanziju počet će upravo ovim, prvim manjim modelom s motorom s četiri cilindra.
Predstavljen je 1944., no serijska proizvodnja počela je tek tri godine potom.
Ovaj je primjerak proizveden otprilike u prosincu 1952., prije početka proizvodne i izvozne ekspanzije. Modeli PV444 i kasniji, redizajnirani PV544 postavili su Volvo na globalnu kartu, a zbog iznimne kvalitete izrade i danas ih je relativno mnogo sačuvano.
Ništa se ne zna o ovom autu do 1995., kada je otkriven na auto-otpadu na staroj Karlovačkoj cesti. Bio je išaran sprejem, no više-manje čitav i limarijski zdrav. Osobno, sjećam se jednog napuštenog Volva PV koji je potkraj 1980-ih stajao u jednoj sporednoj ulici u zagrebačkom Jarunu i čini mi se da je imao podijeljeno stražnje staklo…
Bio to isti primjerak ili ne, činilo se da mu je sudbina zapečaćena kada je završio na otpadu, no ondje ga je pronašao Miro Robić. Da, govorimo o legendi hrvatskog automobilizma, upamćenoj po tome što je bio zastupnik Škode tijekom ratnih godina, pokretač Felicia kupa, ali i veliki ljubitelj oldtimera.
On je kupio i ovaj auto “na kile”, lakirao, uredio unutrašnjost, čak i provezao malo, uvidjevši da motor radi.
No, nikad ga nije dovršio. Stajao mu je u radionici kao projekt za neko buduće vrijeme, sve dok se u priču nije uključio gospodin Branislav Pazman.
On se na prvi pogled zaljubio u Volvo. Uspio je postati novi vlasnik, ali samo pod uvjetom da zajedno završe restauraciju i da, bude li ikada na prodaju, mora biti prvo ponuđen Robiću. Sljedećih su se godina često družili i dovršili auto. Neki su poslovi, dakako, napravljeni i ranije.
Recimo, lak je i danas odličan, mada je odrađen još 1995. Zanimljivo je da su do 1952. ovi auti bili dostupni samo u crnoj i sivoj, no te je godine uvedeno još nekoliko boja. U nekom je trenutku onog nepoznatog dijela povijesti ugrađen kasniji motor, a tijekom restauracije odlučeno je i zamijeniti izvorni trobrzinski mjenjač onim s brzinom više.
Znajući da će i on i supruga Ljerka, koja je od prvog dana bila velika podrška, uistinu putovati Volvom na duge pruge, tada su napravljene još neke ključne modifikacije. Struja je prebačena na 12V, a sprijeda su ugrađeni posebno izrađeni diskovi, koji u kombinaciji s modernijim dijelovima ovjesa pružaju veću sigurnost u vožnji.
Ideja vodilja nije bila apsolutna izvornost, no svakako jest vjernost razdoblju u kojem je auto proizveden i izbjegavanje klizanja u kič. Ne odgovaraju svi dijelovi konkretnom godištu.
Primjerice, bočne lajsne su karakterističnije za PV544, no cjelina funkcionira sjajno i daje poseban, jedinstven karakter autu. Dijelovi su dolazili sa svih strana svijeta, izvorni i reprodukcijski – primjerice, prednji branik od nehrđajućeg čelika je iz Vijetnama!
Nakon ne prekompliciranog rješavanja procesa legalizacije auta s otpada, tijekom kojeg je najveći posao bila izrada elaborata sudskog vještaka, auto je bio na cesti i registriran, sada već davne 2010.
Avantura je time tek počela. Vlasnik kaže da je dugoprugaš. Voli posjećivati susrete na udaljenim lokacijama, do kojih se nastoji voziti starim cestama, uz prosjek potrošnje od 8 do 9 litara.
Priča nam kako je putovao u Fojnicu, Žepče, Suboticu… U nekoliko navrata bio je na susretima u Slovačkoj, sprijateljivši se s nizom ljudi s njihove i češke scene. Tijekom snimanja slušali smo planove o odlasku na susrete u rasponu od Imotskog do Rumunjske do kraja sezone, uz objašnjenje da ga nije uredio kako bi stajao u garaži.
S više od 50.000 km u 14 godina, ovo je automobil koji i dalje nanosi osmijeh na lice u svakoj vožnji, a izaziva ih i kod onih koji ga vide, na cesti.
Jer, kao što vlasnik kaže, svaki je oldtimer putujuća izložba i on uživa u svim aspektima toga.
UKRATKO
- Dizajn modela koji je postavio Volvo na svjetsku scenu, predstavljenog 1944., snažno je inspiriran američkim automobilima s početka 1940-ih, a najviše Pontiacom
- Štitnik za sunce bio je čest dodatak u ono vrijeme, no – mada izgleda kao dobra ideja – vlasnik kaže da je čisto estetski, jer se u praksi pokazao beskorisnim
- Kada je auto pronađen 1995., u njemu je već bio kasniji 1.6-litreni motor, kakav se u model počeo ugrađivati 1957., a ne izvorni od 1.4- litrenog
- Branislav Pazman svoje oldtimerske avanture dijeli između Volkswagen Bube, kojom je ušao u taj svijet i ovog Volva, koji je postao češći odabir za dulje vožnje
- Vlasnik je među onim dijelom oldtimerske scene koji nisu pobornici PV pločica – što je uistinu šteta, jer bi registracija ZG PV 444 bila sjajan dodatak autu
- Prekrasni instrumenti podsjećaju nas na dizajnerske trendove sredine 20. stoljeća, a zanimljivo je da je u autu izvorni radio, nažalost, nefunkcionalan
- Unutrašnjost je svježe pretapecirana materijalima izvorne specifikacije i dizajna, nabavljenima kod nizozemskog specijalista za klasične švedske automobile
- Rani su modeli imali podijeljeni stražnji prozor, jednodijelni će ga zamijeniti u prosincu 1954. Prtljažnik odaje koliko se auto koristi
Sadržaj nastao u suradnji s Centrom za vozila Hrvatska