TEST: FIAT TIPO 1.4 CITY Osnovna izvedba prostranog talijanskog kompakta sve je samo ne škrta

Malo je automobila koji toliko dobro ciljaju prosječan hrvatski džep kao peterovratni Fiat Tipo. Razlog je, sasvim jasno – cijena. Osnovna izvedba talijanskog kompakta, koji dimenzijama karoserije razvučene na 437 cm stoji uz bok Volkswagen Golfu ili Opel Astri, nudi se za pristojnih 105.942 kune. Taj iznos već na prvu privlači pažnju i zvuči pomalo senzacionalno, a dojam samo raste kad se vidi ponuđeno. Osnovna oprema City, naime, sve je samo ne asketska, plastika u unutrašnjosti na strateški važnim mjestima nije diskontno tvrda već mekana i fino utišava vibracije, a sasvim solidnim u vožnji pokazuje se i osnovni, pa i jedini atmosferski benzinac od 95 KS. Za početak, dizajn. Karoserija možda nije razigrana koliko bi željeli ljubitelji talijanskih auta, no čak i u osnovnoj izvedbi izgleda sasvim pristojno. Prednja maska je diskretno lišena maglenki, a s branicima i retrovizorima u boji laka, plastičnim poklopcima kotača koji vjerno oponašaju alu naplatke te kromiranim letvicama i kvakama Tipo na cesti djeluje poželjno.

Foto: Ivan Lacković

Sličan dojam stječe se i u unutrašnjosti. Već osnovna izvedba donosi kožu na upravljaču, klima je automatska, nude se podizači prednjih stakala na struju, a glazbenim sustavom i tempomatom upravlja se tipkama s upravljača. Čak i dodirni zaslon od 5 inča ne odaje dojam prevelike štednje... Pritom je i sama izrada sasvim pristojna, iako nešto slabija nego kod najprestižnijih modela u klasi. No, vrata se zatvaraju bez otpora, plastični pokrovi izvedeni su precizno, a posebno dobar dojam ostavlja ona na prednjoj armaturi. Mekana je i masivna, te toliko dobro podložena izolacijom da se motor u mirovanju jedva čuje. Da se pažnja posvećivala detaljima otkiva i pogled u prtljažnik, čije je korito u cijelosti pokriveno tkaninom. Velik adut Tipa je i prostranost. Pametnim korištenjem platforme na kojoj se kotrlja i model 500L dobio se primjeren prostor za putnike, a posebno oduševljava upravo prtljažnik koji je sa 440 litara među najvećima u klasi. Samim time, Tipo je spreman bez problema zadovoljiti sve obiteljske prijevozničke potrebe.

Ivan Lacković

Ne treba strahovati niti od osnovne motorizacije. Provjereno izdržljivi atmosferski 1,4-litreni benzinac radi uglađeno, kad ga se snažnije stisne može i fino potegnuti te bez problema držati solidan brzinski prosjek na autocesti. Doduše, uz osjetan porast buke koju ne uspjeva reducirati niti šesti stupanj na mjenjaču. No, i ovako se ugodno putuje. Dok se vozi umjerenim tempom motor nije niti rastrošan i ne troši više od 7,4 litre. Čak i kad se uglavnom vozi gradom... Slabiji dojam ostavlja tek električni servo, koji ne radi uvijek precizno i prilikom snažnijeg zakretanja zna zatresti upravljač, iako na prvu uvjerljiv nije niti 6-stupanjski mjenjač. No, tu je riječ samo o prvom dojmu... U ruci, naime, isprva djeluje nekako lagano i nespretno, no s pozamašnom kuglastom ručicom koja savršeno sjeda u ruku zapravo se barata bez stresa. Uz konkretan nastup u zavojima i uvjerljive kočnice, Tipo se sasvim lijepo vozi. I onda kad se ponovno pogleda na cijenu...