TEST: PEUGEOT 2008 1.2 PureTech Allure Nakon redizajna muževniji i zabavniji

Dopadljivog izgleda i trendovski povišene koncepcije, Peugeot 2008 je u sve popularnijoj klasi malih crossovera stekao popularnost koja je nadmašila očekivanja. Ipak, nakon odrađene tri tržišne godine malo svježine u vidu robusnije maske, markantnijih branika i vidljivijih zaštita podvozja i karoserije svakako će mu dobro doći. U izgledu sad ima više muškosti i pozitivne grubosti, što je još bolje vidljivo u bogatoj opremi Allure, s brojnim dizajnerskim finesama i zgodnim praktičnim obilježjima.

Foto: Ivan Lacković

Rafinirana poboljšanja, nevidljiva na prvu loptu, obavljena su i u sasvim lijepo prostranoj i udobnoj unutrašnjosti. Unaprijeđena multimedija s većim dodirnim zaslonom i boljom logikom korištenja donekle umanjuje dosadašnje kritike na račun prevelikog broja funkcija kojima se upravlja samo putem zaslona, ali u vremenima kad automobili sve više postaju računala na kotačima, to je realnost koju je sve teže izbjeći.

Visokopozicionirani paket Allure sadrži ne samo puno opreme, nego dijelom i ugodnije materijale nego prije. Objektivno, teško im je išta krupno zamjeriti, premda plastika na manje vidljivim mjestima i dalje nije baš ona iz prve klase. No, uz obilje opreme i fino oblikovana, kožno-platnena sjedala, ali i vedrinu koju unosi dodatnih 3600 kuna teški stakleni panoramski krov to će na prvu malo tko zamijetiti.

S pažnjom smo osluhnuli i rad trocilindarskog 1,2-litrenog turbobenzinca PureTech od 110 KS, spojenog s novim automatskim mjenjačem sa šest stupnjeva prijenosa. U prvi mah kombinacija relativno malog motora i automatskog mjenjača učinila nam se neobičnom, pa možda i neadekvatnom za crossover, ali jednako brzo kao što su došle, predrasude prema toj vrsti pogona istom brzinom su i nestale. Zašto? Jednostavno - moderni turbobenzinski trocilindraš od 110 KS radi mekano i bez vibracija, pri ubrzanju zvuči simpatično, čak pomalo sportski hrapavo, a na valu solidne snage i okretnog momenta kroz velik raspon okretaja vuče podosta snažno. Kombinacija s novorazvijenim automatskim mjenjačem sa šest stupnjeva prijenosa funkcionira jako dobro, čak i bolje od očekivanja. Prebačaji stupnjeva obavljaju se mekano, uz tek poneki, jedva primjetni trzaj pri nagloj promjeni ritma vožnje, osobito gradom. Automatika, dakle, fino radi i čitava je kombinacija optimalna ne samo za smireniji tip vozača, već i one koji vole jače stisnuti gas. Mjenjač, naime, nudi sportski način rada, ali i opciju ručnog prebačaja stupnjeva. Posebno u ovom potonjem radi besprijekorno, brzo i glatko i iz motora muški izvlači sve skrivene potencijale, pa se može biti iznenađujuće brz. Mali, kartingaški odmjeren volan pritom samo pojačava faktor zabave u vožnji. Sve u svemu, ovo je još jedna u nizu modernih kombinacija motora i mjenjača koju su mnogi spremni u startu omalovažiti, ali nakon što će je i sami isprobati, mišljenje će, potpisujemo to, promijeniti. Dakle - palac gore!