Kako opisati vino

U prošlom smo nastavku procijenili kvalitetu okusa razrađeno po pojedinim elementima. Sad ga treba kvalitetno opisati kako bi i drugi mogli razumjeti kakvog je zapravo okusa i u kojoj bi prilici, ili uz koje jelo, idealno odgovaralo (sparivanje s jelima u idućem nastavku),.

Nakon toga, potrebno je još samo procijeniti i opisati ukupni dojam te predvidjeti mu životni vijek.

1. Opisivanje vina:

Ocjenjivanje bez opisivanja karakteristika vina riječima je besmisleno, osim ukoliko procjenu radite samo za sebe. Tada je dovoljno samo reći sviđa mi se ili ne. Međutim, želite li utisak podijeliti s drugima, poželjno je suvislo i argumentirano obrazložiti svoj stav. Kako biste se lakše snašli, predlažemo da koristite neke od izraza iz repertoara što slijedi:

Slatkoća:

Sladunjavo – kada se malim dozama sladora prikriva nedostatak tijela i nedostatak kiselina, te generalno slabi tek vina.

Suho – kad vino uopće nema slatkoće.

Slatkasto – kad je tek nježan dodir slatkoće često u kombinaciji s izraženijom kiselinom, što Englezi nazivaju “offdry” ili kad je vino blago slatkasto, ali još uvijek ne spada u kategoriju desertnih, već redovnih vina.

Slatko – desertno i slatko vino kasnih ili izbornih berbi.

Vrlo slatko – ultra slatka i ljepljiva desertna vina prosušenih bobica ili ledenih berbi. Kad je slador toliko gust da se lijepi za usne.

Kiselost:

Nedostatna – tupo ili ravno vino bez teka i živosti.

Podatna – blaže i niže kiseline, ali dobrog Ph, to jest prisutne živosti i svježine.

Živahne, vrckave, osvježavajuće – stimulirajuća i zaigrana kiselost.

Kiselkasto – naglašene i vrlo izražene kiseline, poželjno u vinima s ostacima sladora koji ih uravnotežuju, kao često u rieslingu, ali kad nema balansa sa sladorom za izbjegavati.

Kiselo – nepitko.

Tijelo vina:

Opisivali smo ga u prošlom broju s klasičnim opisima tanko, srednje, srednje puno i puno, ali je potrebno i opisati njegovu strukturu pa se mogu dodatno koristiti još sljedeći izrazi: Bogato, mesnato, gusto, robusno, koncentrirano, snažno, vatreno, blago, pitko, lagano, baršunasto, svi lenkasto, nježno, mekano, istančano, elegantno, profinjeno, zaobljeno, glatko, grubo, oporo, skuplja usta, suši, mršavo…

Karakter okusa:

Zrelost – nezrelo, zelen, formiran, zreo, prezreo

Harmonija – neskladno, nepovezano, harmonično, savršene harmonije ili balansa.

Razvoj – kratko, srednje dugo, dugačko, jednostavno, slojevito, kompleksno, postojano, ima ili nema sredinu okusa, dugačak ili kratak retrookus.

Tanini (uglavnom kod crnih vina) – nježni, umjereni, tvrdi, izraženi, trpki, zeleni.

Retrookus – neprijatan, neutralan, ukusan, izvrstan, slastan, gorkast, slankast, kiselkast, slatkast, sladak, opor.

Ukupni dojam – neugodan, običan, ugodan, jako ugodan, izvrstan, izvanredan.

Ponuđeni su opisi samo dio mogućih fraza. Nije toliko važno kakvi se izrazi koriste, već da se ne zaborave opisati navedeni elementi kako bi se odaslala prava informacija.

2. Ukupni dojam:

Kod ukupnog dojma treba voditi brigu o tri elementa:

Generalno zadovoljstvo – koje izražavamo osjećajima kakve je vino probudilo u nama.

Tipičnost karaktera – kojim procjenjujemo je li vino iskreno, reprezentira li dostojno sortnost ili stil, te regiju iz koje dolazi, a opisujemo je riječima atipičan ili tipičan.

Potencijal – gdje procjenjujemo u kojoj se životnoj fazi vino nalazi i kakva mu je perspektiva. Procjenjujemo ga periodičkim vraćanjem čaši kroz duže vrijeme, prateći njegov razvoj. Opisujemo ga izrazima:

Prošao vrhunac ili u padu: vino je na odlasku zbog nezaštićenosti, s dovoljno sulfita ukoliko je vino mlađe, ili je vino jednostavno zašlo u neku dob kad intenzitet okusa i mirisa nepovratno blijedi.

Trošiti: vino se dobro drži u ustima i na nosu, ali je prvi dojam bio kvalitetniji od svakog sljedećeg povratka čaši.

Čuvati: vino se dobro drži u ustima i na nosu, ali se i dalje razvija, te ponovnim kušanjem pokazuje dodatne kvalitete i finese.

3. Životni vijek:

Za procjenu životnog vijeka vina je dragocjeno bogato iskustvo i dobro poznavanje potencijala pojedine sorte. Generalno, vina s bogatijim kiselinama i veće fenolne vrijednosti bolje stare, međutim i neka vina s prilično tankim tijelom, poput rieslinga, mogu fantastično stariti pa se jednostavna formula za procjenu ne može izvesti. Analitički identična vina mogu imati potpuno različiti potencijal starenja ovisno o starosti loze, korištenju navodnjavanja, zelenoj berbi, tipu vinifikacije, itd., pa bez spomenutog iskustva sve teorije padaju u vodu.