Kada profesionalac priprema slastice, onda one izgledaju ovako kao u na- šem editorijalu. Okus… ludo dobar! A iza svega stoji Robert Hromalić, novo hrvatsko slastičarsko lice. Njegovi divni uraci mogu se probati u zagrebačkom restoranu Time, a uskoro i u novoj slastičarnici u zagrebačkoj Teslinoj ulici. Robert je kuhar koji se školovao na Ferrandiju, najprestižnijoj francuskoj kulinarskoj školi u Parizu.
Tamo je, kako kaže, dobio onih 50 posto znanja, a ostalo je naučio danonoćnim radom u kuhinji. Najveći utjecaj na njega imali su chef Dino Galvagno koji mu je pokazao kako od svake namirnice iskoristiti maksimum te Ana Ugarković uz koju je tijekom dvije godine naučio kako hrani pristupiti na jednostavan način, a da ta hrana na kraju bude ukusna.
- Ana mi je puno pomogla i usmjerila me na put kojim danas kročim. No, obilježilo me i školovanje u Francuskoj. Imao sam sreću biti u grupi koju je vodio chef Stevy Antoine, godinama najbolji predavač te škole uz kojega sam asistirao svakodnevno šest mjeseci. Ali, nikako ne smijem zaboraviti ni na svog tatu uz kojega sam zavolio kuhanje i koji je cijeli život kuhao za obitelj. S vremenom sam ga prestigao, a on me stalno gurao da se ovom poslu ozbiljnije posvetim - kaže i nastavlja: Prebacivanje pozicije s kuhara na slastičara bilo je dugotrajno jer je kod nas bilo teško naći mjesto s kvalitetnim desertima, mjesto u kojem bih mogao učiti i razvijati se, a jedini izuzetak su slastice Petre Jelenić, koju sam radeći u Petoj četvrtini stalno gnjavio s hrpom pitanja. Uz to, gdje god bih radio primio bih se tog slatkog dijela, to me zanimalo, vukli su me ti okusi, formati, tehnike, više vremena se posvećuje detaljima te organizaciji cijele proizvodnje jer se komponente slažu individualno dan za danom. Bit ovog posla jest nekoga usrećiti, a kada netko kuša moju slasticu i bude oduševljen njome, onda sam i ja sretan. Tako je sa svime u životu, davanje uvijek usrećuje - kaže Robert.
Opsesija su mu orašasti plodovi, najviše lješnjaci i bademi te citrusi koji se međusobno savršeno nadopunjuju. - Oni su, bez dvojbe, formula za uspješan desert. Koliko volim lješnjak pokazuje i slastica koju zovem moja verzija lješnjaka. Ona se sastoji od biskvita s pastom od lješnjaka, slanim karamelom s vanilijom, hrskavim karameliziranim lješnjacima te ganacheom od lješnjaka. To je stopostotno isticanje i veličanje lješnjaka u svim oblicima - kaže Robert.
Ističe da voli i sve naše domaće kolače poput kremšnita, gibanice, čupavaca, šnenokli, a njih će imati u ponudi i u vlastitoj slastičarnici, ali s twistom ka modernijoj verziji. Jako cijeni svoje kolege, a kao posebne izdvaja Jordija Rocu za a la carte deserte, Cedrica Groletu za banquet deserte i Ramona Moratu za entremet (torte). Hrana naravno mora biti ukusna, ali mora i lijepo izgledati, mora biti zanimljiva i zabavna.
Upravo to Robert želi postići i sa svojim slasticama, želi da se ljudi u njih zaljube, da se raspamete već pri prvom zalogaju i da požele još. A to nije teško ostvarivo kad se posjeduje sve ono što je potrebno za titulu izvrsnog slastičara poput Roberta; talent, marljivost, upornost i "ono nešto" što imaju rijetki i što ih čini vrhunskim majstorima njihova zanata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....