Pronašla sam obiteljsko blago. Ne znam kako mi je prastara kuharica, koja mi je očito ostala u naslijeđe, do sada promaknula. Prije nekoliko dana mama ju je izvukla iz komode, spremljenu u neku jednako staru vrećicu (dobro, ne baš jednako, plastična je, ali i ona bi već mogla imati vrijednost antikviteta). Nema korice, prve stranice ili fale ili su ofucane, ali glavni dio, recepti, tekstovi o hrani, probavi i postavljanju stola su tu. A i počinje s predgovorom, pa je jasno da je riječ o četvrtom izdanju Nove zagrebačke kuharice. Koliko sam uspjela istražiti, izdana je 1900. godine.
Prije 112 godina, hej! Prvo sam je usplahireno prelistavala u svim smjerovima i oduševljavala se jelima poput buta od vepra upirjana, škopčevine sa sardeljicami ili parižkim šibkama. A onda sam otkrila da je svako malo dopisan i recept rukom. Na jednom se mjestu nalaze i inicijali moje prabake, Ane Tatarčuk i datum 29. prosinca 1930.
Ima nešto prelijepo u tome, raditi recept koji je moja prabaka, a koju nisam imala sreće upoznati, znam je samo iz maminih priča, radila prije 82 godine. Ima nešto nježno, romantično, vrijedno i sasvim osobno. Razmišljati o tome u kakvoj peći je pekla isti takav biskupski kruh, kakav je bio njezin kalup i koliko li je dugo miješala smjesu i tukla snijeg bez miksera. Bi li ostavila kruh negdje vani da se stisne kada bi bio pečen? Koliko je tada bilo teško ili skupo nabaviti sve sastojke? I koliko je njezin bio bolji od mog?
Ponešto znam o njoj, mama joj je bila Poljakinja, tata Nijemac, a udala se za Ukrajinca. Rodila je četiri kćeri, među njima i moju baku, a jedna je umrla još kao djevojčica. Zvala se Milica, ako se dobro sjećam. I znam da je moja mama dobar dio svakog ljeta, a mislim i zime, provodila kod svoje bake u Derventi i da je to obožavala.
Iznimno je zabavno jesti ovaj slatki kruh, svakim grizom naletite na smokvu pa na čokoladu pa na datulju pa te razveseli. I nije ga teško napraviti. Samo je emotivno.
Prabakin biskupski kruh
Priredi se mješavina od suhih rezanih šljiva, smokava, datulja, narančine kore, grožđica, oraha, čokolade (ja sam stavila svakog sastojka oko 50 grama, sve nasjeckano) i drugog ušećerenog voća i pospe se s 140 grama brašna i ostavi se. Zatim se pomiješa 140 grama šećera s 4 žumanjka, doda se čvrsti snijeg od 4 bjelanjka (u modernoj verziji koristi se mikser) i priređena mješavina s brašnom. Peče se jedan sat i reže nakon nekoliko dana. Može duže vremena stajati.