Na spomen argentinske kuhinje mnogi će, vjerujemo, prvo pomisliti na sočne odreske s grila. I bit će u pravu, jer kuhinja ove zemlje vrti se upravo oko mesa, i to govedine. Argentinci toliko vole meso da su, prema službenim podacima, drugi najveći potrošači na svijetu. Da bismo bolje dočarali taj podatak, reći ćemo samo kako prosječan stanovnik Argentine, koja nije mala zemlja i broji velikih 46 milijuna stanovnika, pojede i do 1,2 kile mesa tjedno.
Uz govedinu, odlično se slažu i umaci pa se tako na listi najpopularnijih argentinskih jela nalazi i chimichurri, moćan umak na bazi peršina i češnjaka koji se poslužuje uz asado, na poseban način pripremljen i izrazito popularan roštilj. Asado je, reći će vam Argentinci, pravi ritual i poseban način opuštanja na koji su posebno ponosni. Podrazumijeva okupljanje različitih generacija oko vatre, a zatim uživanje u slasnim kobasicama, odrescima, a ponegdje i cijelim odojcima ili mladom janjetinom na ražnju uparenom s malbecom, tamošnjim crnim vinom.
Osim mesa, ne smijemo zaboraviti niti empanade, male džepiće tijesta punjene različitim povrtnim i mesnim nadjevima, po kojima su Argentinci posebno poznati, ali niti kremasti slatki karamel umak dobiven dugotrajnim iskuhavanjem kondenziranog mlijeka – dulce de leche. Obožavaju i kukuruz, od kojeg zatim rade nadaleko poznate slasne zalogaje humitas i tamales, a sastavni dio tamošnjih jela su i topli začini poput muškatnog oraščića, klinčića, kumina, đumbira, kardamoma i kurkume.
Pa iako se na prvu čini kako je argentinska kuhinja prilično bogata, prava je istina da su na gastronomski dio kulture zapravo veliku ulogu ovdje odigrali talijanski i španjolski utjecaj. No, Argentince to ne sprječava da i dalje budu jedan od onih naroda koji veliku pažnju posvećuju upravo uživanju u jelima koja su prilagodili svom narodu i po kojima su danas i toliko poznati.
FLAVIA RIPPA MATOSIN, ARGENTINKA S HRVATSKOM ADRESOM
"Meso je kod nas jako bitno, rekla bih čak da u Argentini živi više goveda nego ljudi, a ima nas tamo stvarno puno", kroz smijeh je priču o domaćoj kuhinji svoje zemlje započela Flavia Rippa Matosin, Argentinka hrvatskih korijena koja je prije pet godina u Zagreb došla na studij pa odlučila ostati.
U pratnji jednako dobro raspoloženih prijateljica objašnjava nam sve o argentinskoj kuhinji, povremeno zapjeva, glasno se nasmije pa se vrati na temu. Odmah na početku govori nam kako je jako važno spomenuti da je argentinska kuhinja spoj različitih kultura, ali kako je proputovala puno zemalja i za nju je upravo ono što se kuha doma, u roditeljskoj kući, najbolji mogući spoj namirnica i okusa.
"Imamo puno mesa, voća, povrća, sve dolazi iz Argentine i sve je kvalitetno. Iako zemlja trenutno ekonomski ne stoji dobro, kao i ostatak svijeta, domaća i kvalitetna hrana ljudima je još uvijek dostupna i u Argentini je daleko jeftinija od one koja se uvozi. U usporedbi s Hrvatskom, primjerice, što je meni jako zanimljivo. Tamo je i meso dosta jeftinije, posebice komadi koje mi najčešće kupujemo za asado. Jer, znate, kad se kod nas u Argentini radi roštilj, očekuje se da osoba pojede kilogram mesa i uz to malo salate. Jako nam je važno i meso jedemo za doručak, ručak i večeru. U Hrvatskoj možda jedemo malo manje mesa, ali imamo svog mesara i kada poželimo napraviti nešto kao asado kod kuće, zamolimo ga da nam odreže određeni komad životinje kako bi sve bilo kao doma. Uz meso obavezan je i chimichurri umak koji ste razrijedi s vodom kako ne bi bio preintenzivan i kako jaka kiselina ne bi prekrila okus mesa, a zatim se stavlja u boce i prska po pečenim komadima, to morate vidjeti", govori nam Flavia dok mijesi tijesto za tartu de humitu, prhku pitu od kukuruza.
"Jako volimo kukuruz i često koristimo bijelu sortu. Zapravo, moje najdraže jelo sadrži bijeli kukuruz, a to je locro, varivo od više vrsta mesa i povrća. Moja mama ga radi najbolje i to jelo mogla bih jesti svakog dana. Kad sam bila mlađa, desilo mi se da sam locro jela čak tri ili četiri dana zaredom pa sam završila u bolnici, ali nikada ga nisam prestala voljeti. Podsjeća me na doma", dodaje.
Sličnosti između argentinske i hrvatske kuhinje, kaže, ima. Dodaje i kako u početku nije bila sigurna koja jela su izvorno hrvatska, koja turska, bosanska ili mađarska, ali ju je upravo taj utjecaj drugih kultura podsjetio na istu stvar koju ima kod kuće.
"Argentinci i Hrvati po tome su dosta slični. Obožavam hrvatsku kuhinju i vrlo brzo sam se prilagodila, ali hrana koju jedem mora biti domaća. Ljudi ovdje puno jedu u pekarnicama, što mi je u redu, ali više od svega volim pojesti nešto što je napravila nečija mama ili baka. Volim variva, ribu i sve morske plodove, ali da su svježe, volim i sarmu, gulaš mi je odličan, punjene paprike, patku i mlince obožavam... Burek mi je na prvu bio jako čudan, posebice s jogurtom, a sada ga jako volim", otkriva nam Flavia dok s jednog kraja kuhinje skače na drugi.
I dok se vješto prebacuje s engleskog na hrvatski pa na španjolski jezik, iz pećnice vadi punjene tikvice, zapaillitos, ubacuje ranije spomenutu tartu de humitu, a dok se peče, već se u pratnji prijateljica baca na oblikovanje trufasa, slatkih okruglica sa zobenim pahuljicama i dulce de leche karamelom. Za to vrijeme, na stolu već stoje zdjelice s criollom i chimichurrijem, nadaleko poznatim argentinskim umacima. Sve je spremno za pravu malo argentinsku gozbu usred Zagreba, osim...
"Nedostaje nam još samo meso, to ćemo morati drugom prilikom. Morate doživjeti taj osjećaj kada se radi asado, jednostavno morate", zaključuje još jednom uz glasan smijeh simpatična Flavia.
OVAJ RECEPT SAČUVAJTE ZA LJETO: PUNJENE TIKVICE
