DALMALATINAS

Argentinke hrvatskih korijena u Zagrebu pripremaju neodoljive empanade, znamo i kako do njih

 Marko Miscevic/Cropix
Svi ljubitelji punjenog tijesta odnedavno mogu u Zagrebu na kućnu adresu dobiti čak pet okusa empanada, argentinskog specijaliteta

U zagrebačkoj Tratinskoj ulici, nedaleko trešnjevačke tržnice, nalazi se stan koji njegove stanarke od milja zovu “argentinski bunker”. Flavia Rippa Matosin i Eliana Morales Argentinke su hrvatskog podrijetla koje stoje iza novog brenda Dalmalatinas i u svojoj maloj kuhinji sad već uigrano peku domaće empanade, izdašne jastučiće od tijesta punjene bogatim i većinom slanim nadjevima. Empanade s junetinom, piletinom i curry začinima, špinatom, raznim povrćem i latinoameričkim humita punjenjem rade svaki dan za onaj koji slijedi, opušteno, uz latino muziku koja im daje ritam dok mijese tijesto i miješaju nadjeve na kućnom štednjaku. Dnevno u njihovoj manufakturi nastane tridesetak empanada, a nerijetko im kupci javljaju da nisu mogli odoljeti te da su svoju narudžbu pojeli već na putu do doma.

- Najbolje nam ide empanada s mesom, no imamo i nekoliko opcija za vegetarijance. Većinom su to tipični nadjevi iz Južne Amerike, osim piletine s curryjem koji vole moji roditelji i koji sam smislila sama - rekla nam Flavia pa nastavila: - Sve radimo domaće, Eliana je većinom zadužena za tijesto, dok ja radim nadjeve. Za dvadeset empanada treba nam dva sata, radimo ih pažljivo, ali s puno strasti. Ako treba, biciklom ih dostavljamo na adresu ili ljudi sami dođu pokupiti svoju narudžbu. Inače su za odraslu osobu tri empanade dovoljne kako bi se najela, a bez aditiva su i bolja su opcija od jela iz pekare.

image
Marko Miscevic/Cropix

Kombinacija sastojaka u nadjevima doista je bezbroj pa Flavia i Eliana s vremenom planiraju širiti svoju ponudu: - Naši prijatelji Latinoamerikanci stalno nam predlažu koje okuse bismo mogle uvesti, a pritom pazimo i na sezonalnost. Pazimo što stavljamo kad kuhamo jer želimo da bude što prirodnije i zdravije - ističu.

Budući da su blizu tržnice, već su dobro upoznale prodavače domaćeg povrća: - Nakon što smo počele kupovati kod njih, jedan dan otišle smo im dati empanade da probaju kako bi shvatili što radimo s njihovim proizvodima. Isprva nisu razumjeli da im želimo pokloniti hranu, a onda kad su se ohrabrili, svi su probali. Zahvaljujući španjolskim sapunicama, nekoliko ljudi je s nama čak i razgovaralo na španjolskom - nasmijala se Flavia i dodala: - Nije im bilo jasno što nas dvije Argentinke radimo ovdje. Puno Hrvata nije zna da u Argentini ima velika hrvatska zajednica, vjerujem da je čak četvrta po veličini. A ovdje također ima i puno Argentinaca. Kada sam tek došla u Zagreb 2017. godine latinoamerička kultura nije bila tako poznata, dok je danas možete uočiti svugdje. Imale smo već upite da pripremimo empanade za događaje posvećene argentinskoj kulturi, jednom kad se kafići i barovi ponovno otvore.

image
Marko Miscevic/Cropix

Želja da upoznaju svoje korijene i nauče hrvatski jezik dovela je ove mlade žene u Hrvatsku u Croaticum, Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik u Zagrebu. Dok je danas dvadesetpetogodišnja Flavia, inače po struci radiologinja, u Hrvatsku stigla prije tri godine iz Patagonije gdje njeni roditelji još uvijek žive, njena prijateljica i cimerica Eliana ostavila je za sobom dugogodišnju karijeru u bankarstvu u Rosariju i u veljači ove godine preselila u našu metropolu. Upoznale su se upravo na Croaticumu, postale cimerice, a sada i duo Dalmalatinas koji svaki dan peče empanade.

- Moja majka je iz Primoštena, dok su Elianini iz Starog grada na Hvaru. Majka mi je jako ponosna što sam ovdje jer je ovo direktna veza s njenom kulturom, nije očekivala da ću htjeti doći u Hrvatsku. Došla sam na stipendiju za učenje jezika i ostala. Obje smo stvorile dom u Hrvatskoj, stekle prijatelje, a jezik još učimo, težak je - naglašava Flavia.

image
Marko Miscevic/Cropix

S obzirom na to da su obje iz Argentine, zemlje poznate po proizvodnji kvalitetnog mesa, pitali smo ih i kako se snalaze u hrvatskim mesnicama i dućanima: - Pitanje mesa nam je komplicirano jer imamo jako visoke standarde. Ne samo da u Argentini imamo kvalitetno meso, nego je ono i jako jeftino. Tamo bi kilogram kvalitetnog odreska koštao oko 30 kuna dok se za tu cijenu ovdje čovjek mora ipak malo više potruditi ili jednostavno platiti više.

Kada je o lokalnim okusima riječ, Flavia svakako ima svoje favorite što se tiče specijaliteta, pogotovo kada je riječ o slasticama: - Jako volim slastice, volim kremšnite, štrukle i štrudle. I imamo odnos prema bureku koji je na granici ljubavi i mržnje, volimo ga, ali ne možeš ga jesti svaki dan - nasmijala se.

RECEPT ZA EMPANADE S KUKURUZOM I SIROM

image
Marko Miscevic/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 14:00