Bračka filozofija življenja u jednoj knjizi

piše: Mateja Domitrović

snima: Mario Kučera

Vino, masline, ulje, sir, srdela, hobotnica s orzom, sipa na brudet, manistra fažol, janjeće tripice, slanutak, zelje, mišanca, biži, šparoge, motar, kapari, limuni, naranče, smokva…Sva su ta jela i namirnice obilježja mediteranske kuhinje. Možda se neki recepti razlikuju od mjesta do mjesta, od otoka do otoka, od kužine do kužine, no zasigurno se sva hrana proizvodi i priprema na sličan način. Tako je i s marendom za koju se zna u koju uru se jede, a najčešće prije podneva i to žlicom ili prstima. Taj običaj nikad nije iščezao jer koliko god su se vremena promijenila i pomodala, koncept marende je nešto ukorijenjeno u tradiciju svakog morskog mjesta.

Isti slučaj je i na otoku Braču gdje se marenda jede doma, na polju, u vinogradu, masliniku, ali i u bračkim konobama i gostionicama koje drže do svoje gastro kulture i tradicije. Marendaški obrok nije skup, no to nikako nije “jeftina” hrana, jer marenda se kuha od onoga što priroda daje, a vrijednost takvih namirnica je neprocjenjiva i nemjerljiva s obrokom u najskupljem restoranu. Marendati znači blagovati za stolom na kojemu se nalazi teća, obično bez mesa, bokun domaćeg kruha, maslinovo ulje, vino i voda.

I tu postoji samo jedno pravilo; ne marendaješ sam. Marenda je dijeljenje zalogaja, trenutka, razmjena priča, smijeh. Taj običaj, ljepote otoka i njegove kuhinje u knjigu “Bračka marenda” pretočio je svojim prekrasnim fotografijama naš najbolji gastro fotograf Mario Kučera (fotograf Glorije i naš suradnik) te Maja Duka, autorica teksta i organizatorica bolskog festivala Imena. Ideja za knjigu rodila se ove godine i logičan je slijed svega onoga što se veže za događaj “Trudna teća” koji se održava u sklopu “Imena”. Sav materijal za knjigu nastao je ovo proljeće kada je Kučera prošao otok uzduž i poprijeko bilježeći njegov život i sve ono što se kuvalo u bračkim kuhinjama.

Maja Duka knjigu je ispunila zanimljivim i poučnim pričama te starim receptima bračkih domaćica i kuhara prateći tekstom nevjerojatno “žive” Kučerine fotografije. Na pitanje kako se sve izrodilo Kučera kaže: “Ideja se nije dugo kuhala. Odlučilo se: ajmo napraviti knjigu. I odeš, snimiš, napišeš, tiskaš i to je to. Uživali smo družeći se s divnim ljudima, snimajući i kušajući hranu koju su oni skuhali. Ukusnu hranu koja je poetika jednostavnosti, koja je ubrana i uzgojena u neposrednom okruženju, a ne kupljena u supermarketu. Nema ničeg suvišnog, nema pohlepe.

Za fotografiranje nije bilo nikakvih posebnih priprema, osim inicijalne misli jer to tada više nije kreacija, “rijeka koja teče”, nego nešto što je isplanirao ograničeni um. Pokušavam vidjeti svijet onakav kakav jest, kao trenutno pojavljivanje u svijesti bez kalkulacija s prošlosti i budućnosti.”-kaže.

Njegove fotografije karakteriziraju suptilni prijelazi svjetla i tame i to je nešto po čemu je Kučera i inače prepoznatljiv. – Fotografija znači crtanje svjetlošću, a da bi postojala svjetlost mora postojati i tama. Isto kao što praznina može biti ispunjena ili tišina može biti glasna. Zato je na mojim fotografijama uvijek jako izražena sinergija svjetla i tame, jer jedna suprotnost je suština drugoj suprotnosti – kaže Kučera.

No, ono najvažnije od svega u ovoj knjizi je da se iz njegovih fotografija može iščitati cijela bračka filozofija življenja. A to je ono što su Kučera i Maja zajedno s glavnim akterima knjige; Bračanima i željeli dočarati.

Knjiga je dostupna u zagrebačkoj knjižari Vukoći i Runjić u Teslinoj ulici.