Budućnost vinskog turizma u Dalmaciji

Na Dalmacija Wine Expo festivalu ovog vikenda u Makarskoj, uz štandove na kojima su se mogla kušati mnogobrojna vina, dio programa činile su i raznolike radionice i predavanja. Posebno nas je zainteresiralo predavanje entuzijastičnih enogastro blogera okupljenih pod nazivom Taste of Croatia, a koji su se bavili tematikom vinskog turizma u Dalmaciji.

Voditeljima predavanja Ladi Radin i Goranu Zgrabliću u goste je došlo troje dalmatinskih vinara – Magdalena Senjković (Vina Senjković, Brač), Frano Milina Bire (Agroturizam i vinarija Bire, Korčula) i Ivan Miloš (sin vinara Frane Miloša s Pelješca).

Stvaranje imena

Smisao radionice bio je doći do zaključaka kako unaprijediti enoturističku ponudu iz marketinškog alata u izvor prihoda. Kroz prezentaciju i primjere i iskustva s terena u Istri, Kataloniji i Italiji govorilo se o načinima da posjet vinariji postane nezaboravno iskustvo.

Radin i Zgrablić krenuli su od negativnih pretpostavki, odnosno komentara koje su i sami čuli od nekih vinara, da ozbiljno bavljenje vinskim turizmom i gostima u vinariji oduzima vrijeme za vinograd i podrum, zahtijeva puno planiranja, kao i velika i strateška ulaganja. S druge strane, odmah su naglasili, vinari na taj način mogu produžiti sezonu, podići razinu ponude, povećati postotak izravne prodaje te stvoriti ime, odnosno “brend”.

Postoje, dakle, alati kojima se vinari mogu služiti bez previše žrtvovanja. Krenuti bi svakako trebali od web stranice i mail adrese (iznimno je važno odgovarati na upite), uvrštavanja u nezavisne vodiče i relevantne web stranice (poput TripAdvisora). Dakako, bitno je biti prisutan i na društvenim mrežama, a opcija je i otvoriti vlastiti blog (što ipak zahtijeva nešto više truda).

Također, važno je da se vina nađu u lokalnim wine barovima i restoranima (gdje bi osoblje moralo moći dati sve informacije o vinu), a treba misliti i na praktične stvari poput jasnih oznaka na putu.

Sočna priča

Kada vinski turist napokon stigne do svog odredišta, domaćini moraju imati dobru priču koju će s njime podijeliti. To je ono što vinare razlikuje jedne od drugih, stoga ona treba biti životna, sočna i pamtljiva (kao jedan od primjera uzet je vinar Bibich iz okolice Skradina “Molekularna kuhinja u ratom potpuno uništenom selu šibenskog zaleđa.”).

Razgovaralo se i o tome kakve vrste turista postoje, odnosno što gosti zapravo žele – neki će samo htjeti zabavu i neće kupiti vino, neki će doći da upoznaju nove sorte i kupe vino, neki će htjeti romantično iskustvo (ideja: organizirati kušanja za dvoje), a manji dio njih bit će i profesionalci koji žele slušati o podrumarstvu, sortama, tehnologiji…

Mogućnosti su, u svakom slučaju široke: vinari mogu gostima priuštiti kušanje s pogledom, organizirati ručak u vinogradu, ponuditi im bicikle kojima se mogu voziti kroz vinograd, dovesti grupe u vrijeme berbe… Naravno, sve to treba i naplatiti – no treba gostima dati do znanja da ne moraju kupiti cijeli karton vina. Ako kupuju vino ne treba im nužno naplatiti turu po vinogradu (ili je mogu naplatiti, ali onda gostima pokloniti butelju).

Obiteljski vodiči

Gostujući vinari Senjković, Bire i Miloš potvrdili su kako je najbolja varijanta da turiste kroz vinograd i podrum vodi netko iz obitelji, iako to oduzima vrijeme. No, budući da se sv i troje već sada uspješno bave vinskim turizmom, vjerovat ćemo njihovom iskustvu.

Radin i Zgrablić pokrenuli su tako u Makarskoj raspravu o zanimljivoj temi, za koju bismo iskreno željeli da poprimi šire razmjere i zahvati još širu publiku, a vinare potakne na razmišljanje u turističkom smjeru.