Ovo je definitivno najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje u Hrvatskoj. Barem tako kaže poznati talijanski vodič maslinova ulja Flos Olei. Jer istarsko ulje Mate koje nastaje na istoimenom impresivnom maslinarskom imanju u Zambratiji kraj Umaga osvaja 99 od najviše 100 bodova u ovom vodiču. Najviše od svih ulja koja se prijavljuju na ocjenjivanje. A ove godine i njihovo imanje proglašeno je najboljim maslinarskim imanjem na svijetu među velikom konkurencijom s pet kontinenata. Laskava je to titula kojom se ponosi njegova vlasnica samozatajna Aleksandra Vekić koja u svemu traži savršenstvo, pa tako i na svom imanju i u ulju koje nosi naziv po njezinom ocu koji je imanje i podigao krajem devedesetih i početkom dvije tisućitih godina. No, nije to prva takva nagrada za njezino ulje. Niže ih gospođa Aleksandra već godinama.
- U Hrvatskoj nitko nema 100 bodova u Flos Oleiu. Te bodove imaju tri proizvođača iz Španjolske i pet iz Italije. Zato smo jako ponosni na njih. A u vodiču smo krenuli s 82 boda prije puno godina. U tom periodu kvaliteta ulja nam je porasla, dobili smo certifikaciju da je ulja biološko, povećali smo količine, napravili smo poboljšanja u uljari, odnosno postrojenju. I na kraju krajeva bitni su i ciljevi koje imanje ima. Pedeset posto našeg ulja prodamo u Italiju, a ostatak u drugim zemljama Europske unije. Dakle, prodajemo direktno ulje našoj konkurenciji. Ipak je Italija najpoznatiji proizvođač maslinova ulja na svijetu. I baš to dokazuje našu kvalitetu. Ujedno, u 14 godina smo u Flos Oleiu tri puta ušli u top 20 ulja svijeta u raznim kategorijama. Prvi put smo dobili nagradu za ulje Transparenza Marina, i to u kategoriji srednje voćnih ulja. Onda je došla nagrada na najbolje pakiranje na svijetu koje je osmislila naša grafička dizajnerica Daniela Giraldi i sada je stiglo zadnje u nizu - priznanje za najbolje maslinarsko imanje na svijetu, govori nam Vekić u njezinoj plavoj uljari koju slijedi i plava boja pakiranja njezina ulja. Po tome je ono prepoznato među mnogim drugim etiketama. A plava je logičan izbor, veli Aleksandra. Jer u plavoj se čaši degustira maslinovo ulje.
A najnagrađivanije ulje ovog imanja je Timbro Istriano, odnosno ulje dobiveno od sorte frantoio koja je poznata po pikantnosti. Vekić kaže da iza tako velikog uspjeha stoji tim ljudi, a to su njezin agronom, grafička dizajnerica, ljudi koji rade u masliniku, kušači ulja, ljudi koji rade u uljari i na strojevima, ljudi koji režu masline, ali i činjenica da prerađuju samo svoje masline, i to bužu, istarska bjelicu, frantoio, leccino i pendolino te nešto stolnih maslina. Na ogromnom imanju u blizini mora tokom cijele godine radi desetak ljudi. Broj se povećava za vrijeme intenzivnijeg posla u masliniku i uljari. Kao što je to slučaj sada dok berba traje.
- Bitno je imati stručne ljude. To je ključ kako dobiti dobro ulje. Ja se kao neki drugi istarski maslinari nisam rodila među maslinama. Nisam se rodila na zemlji, ali imam ljubav prema prirodi. I mislim da uvijek postoji netko tko zna nešto raditi bolje od tebe. A ja želim, kada nešto radim, da to bude najbolje. Cijeli sam život radila na projektima pa znam što to znači. A Marco Oreggia, izdavač vodiča Flos Olei, kod ocjenjivanja prati sve elemente na imanju - od ulja do prerade i maslinika, objašnjava Vekić kako su došli do tako visoke ocjene. Zanimljivo je da je ona studirala arhitekturu, ali je praktički cijeli život radila kao medicinska sestra. Najprije u bolnici u Švicarskoj, a kasnije deset godina u međunarodnom Crvenom križu u Ženevi. Tamo je radila na raznim projektima za Afganistan, Gruziju, Etiopiju, Ruandu, Zimbabve. A onda se njezin otac Mate, koji je podigao imanje u Zambrariji i veliki maslinik u Karigadoru, razbolio i Aleksandra mu je došla pomoći u berbi. Bilo je to 2009. godine. Od tada je ostala u Istri i započela jedan sasvim drugačiji život.
- Došla sam na berbu te 2009. godine. I onda je počeo moj drugi život. Nikad to neću zaboraviti. Došla sam s jednim malim koferom i sa sinom od tri godine. I tako sam ostala, priča nam Vekić čiji je otac Dalmatinac iz Poljica ponad Makarske, a majka sa Sicilije. Njezin je otac bio poznati talijanski poduzetnik koji je pedesetih godina prošlog stoljeća pobjegao preko granice u Italiju i tamo ostao do propasti Jugoslavije.
- Moj je otac pedesetih godina radio u Umagu gdje je bila slobodna zona. Sve velike firme bivše Jugoslavije su bile ovdje. Tu je radio u tvrtki Interkomerc u sektoru tekstila. Tada je 1952. godine kupio dio zemlje tu u Zambratiju i otišao u Italiju jer je htio nešto postići. Kada je nastala hrvatska država, vratio se jer ga je jako privlačilo ovo područje. Jako je volio Istru i Dalmaciju. Osnovao je tvrtku i odlučio se baviti maslinarstvom. Htio je razvijati i promovirati maslinarstvo u Istri. Zato je najprije 1998. godine posadio tisuću maslina u Zambratiji. Onda je od 2000. godine tražio državnu zemlju, nekih 100 hektara kako bi digao veći maslinik. Ali ništa nije dobio. Država mu ništa nije htjela prodati jer je bio stranac, pa je kupio crkvenu zemlju u Dajli - 80 hektara. Ukupno danas imamo 27 tisuća stabala maslina i drugi smo najveći proizvođač maslinova ulja u Istri. Veća je od nas jedino Agrolaguna, govori nam Vekić dalje. Ističe da oduvijek imaju respekt prema maslinama i zemlji. A njezin se otac u taj posao „bacio” zbog ideala i ljubavi.
- Moj otac nije imao potrebe odmah zaraditi od ulja i maslina. Imao je potrebu uložiti u imanje zbog svojih ideala. Investirao je svoj imetak zbog ljubavi prema Istri. Zato sam i ulju dala ime Mate. Prije se zvalo Dajla po području gdje je smješten naš maslinik koji ima neku posebnu energiju, priča nam Vekić dalje. Njezin je otac odmah uložio i u novu modernu uljaru iako još u to doba nije imao dovoljne količine svojih maslina za preradu.
- Moj je otac htio da mali proizvođači imaju gdje preraditi masline. Tako je na početku dao na raspolaganje uljaru svima, i to besplatno. Te prve godine moj je otac imao samo 180 kilograma maslina. Onda su u našu uljaru dolazili maslinari iz Poreča i okolice. Jednostavno je htio razvijati tu granu poljoprivrede. Njegov je cilj bio razvoj poljoprivrede u Istri, ali ne samo u Istri. On je podupirao beskamatnim kreditiranjem paške sirare, akvakulturu, prisjeća se njegova kćer.
Inače, berba u njezinim maslinicima počela je početkom listopada i sada je u punom jeku. Dnevno se pobere i do 9,5 tona maslina koje naravno isti dan dolaze na preradu.
- Godišnje proizvedemo u prosjeku oko 30 tisuća litara ekstra djevičanskog maslinovog ulja. A ove godine ćemo imati veće količine jer je godina jako dobro. Već imamo mlado ulje na tržištu. A mi ga ovdje kod nas u uljari najljepše sljubljujemo s talijanskim sladoledom od jogurta. Odlično se sljubljuju jer je ulje pikantno, a sladoled je neutralnog okusa i nije sladak. Sa sladoledom ga kombiniramo još od 2010. godine kada smo prvi put ulje Mate promovirali u Trstu, dodaje Vekić. Svoj šampionski Timbro Istriano preporuča kombinirati s mesom i mahunarkama.