"U Sarajevu su tri kultna imena među ćevabdžinicama: Ferhatović, Željo i Hodžić. Dobro sam ih upoznao jer sam dio svoje poslovne karijere u prehrambenoj industriji proveo u Bosni. Ali, čini se da je i njih turizam gurnuo u prosječnost. Kao veliki nogometni fan, htio sam i ja povezati tu priču s nogometom, ali sam odlučio da moramo biti duplo bolji od Ferhatovića koji nosi ime Petica, po dresu legendarnog nogometaša FK Sarajevo Asima Ferhatovića Haseta, pa sam ja ovu svoju nazvao Desetka. Evo, na zidovima su i dresovi slavnih svjetskih desetki, od ovog koji je Pele osobno potpisao, iz londonskog Harrodsa, preko Maradone, Zidanea, Zvone Bobana, koji je moj školski, iz Maksimira ‘90, zatim Modrića, Messija…", govori, pokazujući svoju galeriju slavnih, Teo Vujčić, vlasnik novootvorenog premium grilla Desetka, koji se nedavno otvorio na u Ratarskoj ulici na zagrebačkom Rudešu.
Desetka, uvjerili smo se, ima zanimljivu ponudu jela koja je umnogome razlikuje od drugih naših roštiljarnica. Uz obavezne, odlične ćevape od čiste junetine iz domaćeg uzgoja, praktički sve drugo odskače od uobičajene ponude grill-restorana. Vidljivo je to već po ponudi predjela: domaća pita punjena sirom i kajmakom, teleća rolica u umaku od bučinih sjemenki, zapečena feta s povrćem ili pohana punjena paprika nisu jela koja ćete lako naći drugdje.
Među glavnim jelima s roštilja ističu se gurmanski šiš za dvije osobe na kruhu kuće s povrćem i tri vrste luka, koji dolazi naboden na mač, a od njega će se bez problema najesti troje. Juneća pljeskavica, također za dvoje (troje!), servira se u dukat lepinji sa sirom i pikantnim "urnebes" umakom, tu su i teletina Desetka na kruhu kuće ili teleća tagliata, rebrica, mesni uštipci na langoš lepinji, crunchy pileći giros, Desetka burger za dvoje…
S velikom staklenom stijenom na zapadnoj strani, gdje se izlazi i na terasu uz park, Desetka je ugodan lokal, promišljeno, diskretno, ali i vrlo kvalitetno namješten. Osoblje je jako ljubazno, za stolom će vam spretno asistirati - otkostiti i narezati meso, izvući mač iz šiša, razrezati dukat lepinju, servirati i sve drugo što treba.
"Želimo goste gledati kao prijatelje, ugostiti ih kao kod svoje kuće. Možda jesmo malo bolje uredili ovaj lokal, ali naša je hrana poštena, onako kao za kockaste stolnjake", dodaje Vujčić.
Vlasniku u početku oko menadžmenta i uhodavanja restorana pomaže i njegov prijatelj iz Beograda, iskusni ugostitelj i suvlasnik novobeogradskog restorana Radnički, a on je sa sobom doveo i roštilj-majstora koji privremeno radi s domaćim dečkima u kuhinji. Neka su jela, naime, preuzeta iz srpske tradicije, neka iz bosanske, a posebno su ponosni na pitu od jabuka po receptu prijatelja iz Slovenije. Namirnice su, od mesa do povrća, sve iz domaćeg uzgoja i tu se, očito, jako pazilo na kvalitetu. Porcije su velike, a cijene umjerene. Gostiju ne nedostaje, a svi redom odlaze zadovoljni.
"Ako sve napravimo kako treba, a već se po prva dva tjedna od otvorenja čini da su nas gosti prepoznali i dobro prihvatili, željeli bismo otvoriti još tri lokala - u Novom Zagrebu, na istoku grada i u centru", iznosi planove Teo Vujčić, koji se, osim kao konobar u studentskim danima, dosad još nije okušao u ugostiteljstvu, a svejedno se doima kao da je dugogodišnji ugostitelj s bogatim iskustvom.
Rudeš je, negdje na polovici dijagonale između Batka i Brenera, s Desetkom dobio nov atraktivan grill-restoran kojemu predviđamo uspješnu budućnost.