Dino Galvagno: U planini sam samo mali čovjek koji je tu samo jedan tren u vječnosti

Piše i snima: Mario Kučera

Trenutno ne kuhaš ni za jedan restoran!?

Ne kuham. Trenutno sam freelancer. Što mi omogućuje da dosta istražujem i radim projekte na različitim lokacijama i razinama. Možda će to jednog dana rezultirati nekim boljim restoranskim konceptom.

Što sada radiš?

Radim na projektu 'Neodoljiva Hrvatska' u Kninu. Radi se o osvještavanju hrvatskog identiteta, odnosno o ukazivanju na sve ljepote i vrijednosti koje imamo u našoj domovini. Uglavnom, radim nešto do čega mi je i inače stalo.

Mario Kučera

Što kuhaš u Kninu? O kakvim jelima i namirnicama se radi?

Meniju koji sam sastavljao za ovu priliku naslov je 'Jelovnici kralja Zvonimira', a prezentiran je na kninskoj tvrđavi. Radi se o suvremenoj interpretaciji onoga što pretpostavljamo da se jelo u 11. stoljeću. Osim srednjovjekovne kuhinje, vodili smo računa i o lokalnim namirnicama. Tako smo naprimjer pripremali janjetinu kuhanu u mlijeku s peštom od ljekovitog bilja i sedmolistom, biljkom iz porodice štitarki koju su u to doba rado uzgajali po samostanima. Desert primjerice nosi ime 'Jelena Lijepa' i radi se o presloženoj doboš torti. Naime, supruga kralja Zvonimira je bila Mađarica pa sam se malo poigrao s doboš tortom, ali i s mediteranskim sastojcima; bademi, agrumi... Sva su jela temeljena na uobičajenim i raspoloživim sastojcima srednjeg vijeka, s time da smo mi koristili suvremene tehnike pripreme.

Tvoja veza s prirodom i samoniklim jestivim i ljekovitim biljem... … se ne prekida...

Volim raditi sa samoniklim biljem, ono mi je vječna inspiracija. Osim toga, često radim i govorim o tome da treba koristiti jestive korove, zbog čega će oni prestati biti korovi. Mislim da kao društvo ne smijemo zaboraviti vještine sakupljanja hrane ravno iz prirode.

Planinariš! Što ti planina pruža?

Čovjek sam od prirode. Budući da ne mogu sjediti na mjestu, uvijek si nađem neku aktivnost. Ne radi se samo o planinarenju. Dokle god sam bilo gdje u prirodi, dobro je. A planina, planina me stavi na mjesto, tu nađem mir i osjećam se kod kuće. U planini sam samo mali čovjek koji je tu samo jedan tren u vječnosti. I svjestan sam da nisam bitan, bar ne onoliko koliko si svi volimo umišljati.