BRANKO MIHALJ (1952. - 2023.)

Dirljiv oproštaj Saše Špiranca od najvećeg promicatelja slavonske graševine

 Danijel Soldo/Cropix
Nakon duge i teške bolesti preminuo je Branko Mihalj, cijenjeni i jedan od najvećih kutjevačkih vinara koji je ljubav prema vinu naslijedio od svojih roditelja. U nastavku prenosimo dirljivo oproštajno pismo koje mu je posvetio naš veliki vinski znalac Saša Špiranec.

Zbogom, Branko!

Puno si nas naučio. Sve nas koji se vrzmamo oko vina, kao i one kojima je vino život. Povijesna enciklopedija u tvojoj glavi pri svakom našem susretu je otvarala svoje stranice i uvijek me naučila nešto novo. O Kutjevu i Vallis honesta (štovanja vrijedna), o požeškoj kotlini i Vallis aureus (zlatnoj dolini), o žiteljima Kutjeva o kojima si sve znao generacijama unatrag te konačno o graševini, kraljici svih sorata, čiju si srž razumio kao malo tko i u koju si vjerovao bezrezervno.

Tvoj šarm je bio kombinacija prijekornog i duhovitog, a tvoje prijateljstvo iskreno.

Nisi se suzdržavao visprene kritike i britkih šala, a strast koju si njegovao prema vinu i prije svega graševini i zainteresirala bi i najvećeg skeptika. Poticao si zajedništvo, poticao si druženja, bio si podrška i uvijek na raspolaganju.

Tvoja veličina kao vinara nije posljedica tržišne zastupljenosti ili masovne popularnosti, ona leži u unikatnoj interpretaciji graševine, sorte koja ti je obilježila život i djelovanje. Iako ti je vinarstvo bilo tek drugi posao, upravo si ti bio taj koji nas je sve naučio gdje se krije njena esencija.

Imao si perspektivu butiknog vinara, neopterećenog financijskim rezultatom i kreditnim anuitetima, što ti je dalo prostora za strogu selekciju kroz brutalnu zelenu berbu, kao i vrijeme za školovanje vina. Nisi odobravao svježe i lepršave graševine u prvoj godini koje tržište očekuje čim se novi kalendari objese na zidove, inzistirao si da se mora čuvati još punu godinu, da se razvija i školuje na svom talogu u miru vinskog podruma. Godina 2008. je bila ta koja je dala krunski dokaz i sve nas uvjerila da si u pravu. Napravio si tada svoje najveće vino, a ujedno i jednu od najvećih graševina uopće, koja je sljedećih petnaest godina samo rasla i rasla i potvrdila ispravnost tvog vjerovanja u graševinu kao najvažniju sortu srednje Europe.

Tvoja, pak, veličina kao čovjeka bila je u tome što si znao pružiti ruku, uvijek i bez zadrške.

Otvorit ću danas tvoju 2008. da ponovno iskusim savršenstvo.

Zbogom, Branko. Falit ćeš.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. prosinac 2024 21:45