Film o sarajevskim ćevabdžijama u kojem se pojavljuju Brega i Bešlić otvorio filmski festival

Danis Tanović štošta je radio u svojoj sada već dvadeset i nešto godišnjoj karijeri, ali nikad nije napravio pravi film o Sarajevu. Dobro, bila je tu "Smrt u Sarajevu" iz 2016., ali se zasnivala na kazališnom komadu filozofa i dramatičara Bernard-Henrija Lévyja "Hotel Europa", radnja se nije micala iz "Holiday Inna", a spominjao se i Gavrilo Princip.

Bila je to više lekcija iz povijesti i aktualnoj ekonomskoj situaciji, ali ne i film o gradu koji stranci valjda najbolje poznaju u čitavoj regiji. Propust je napokon ispravljen filmom "Deset u pola", koji je otvorio ovogodišnji Sarajevo film festival: njegov naslov mogu shvatiti samo Sarajlije koji su desetljećima naručivali najpopularnije bosansko jelo (zato se film na engleskom zove "Ne tako prijateljska zgoda iz susjedstva" - "Not So Friendly Neighbourhood Affair"), ali to se valjda i htjelo.

Kupovina stroja

Njegovi su protagonisti Enes Hadžihadžić (Branko Đurić iz "Ničije zemlje") i Izet Mulahadžić (Izudin Bajrović iz "Smrti u Sarajevu"), dvojica susjeda čije se prodavaonice ćevapa nalaze točno jedna nasuprot drugoj. Oni su prijatelji, ali istodobno i konkurenti, iako će Enes biti "krivac" za Izetov nagli poslovni uspjeh, jer mu je poslao u restoran zagrebačku vlogericu koja će ga neumjereno nahvaliti i proglasiti na internetu da su to najbolji ćevapi u Sarajevu. Normalna stvar, pred njegovom ćevabdžinicom počinju se stvarati redovi. Enesa to toliko ne pogađa, ima on drugih planova, ponajprije kupovinu stroja iz Njemačke koji doneseno meso razdvaja i oblikuje u ćevape, što će mu enormno pojednostaviti proces proizvodnje.

Važne uloge imaju njihova djeca, koja su u ljubavnoj vezi: Izetova Lana (Helena Vuković) je upravo diplomirala kulinarstvo u inozemstvu i vratila se kući, a Enesov Orhan (Kerim Čutuna) radi kod oca u restoranu. Problem je što Lana ne želi preuzeti očev posao, ponajprije jer je u međuvremenu postala vegetarijanka, a i najradije bi se vratila u strani svijet, što Orhanu nikako ne odgovara: on bi ostao u Sarajevu, gradu koji odlično poznaje i voli, a sve drugo mu je neprihvatljiva avantura.

Pritom Izetov poslovni uspjeh izaziva razdor u gradu, zašto bi njegovi ćevapi bili najbolji - kao što tvrdi najpoznatija vlogerica u regiji - sud o tome donijet će njihova, sarajevska komisija, sastavljena od vlasnika najpoznatijih radnji i "nezavisnih" sudaca. Prema završnici radnja se sve više uslojava, u jednom trenutku nestaje somuna bez kojih kao da nema ni ćevapa, a i potraga za nestalim kamionom s Enesovim strojevima iz Njemačke pretvara se u pravu dramu. Otkrivamo i razne socijalne slojeve bez kojih ne može nijedan veliki grad, kao što su kamatari, pa i mafija. Nije to Sarajevo s razglednica kojima mame turiste, naslućujemo da postoji naličje koje mještani pomno skrivaju.

Rekordni rok

Snimanje je završeno u rekordnom roku, prva klapa udarena je u svibnju, a film je bio gotov već u prvoj trećini kolovoza. Ipak, zahvaljujući Tanovićevom iskustvu, taj tempo nije naškodio filmu, štoviše podario mu je dinamičnost, nenametljivost i svježinu koji kao da nedostaju u redateljevim pretencioznijim radovima. Vrlina je i to što osim dvojice glavnih glumaca oni drugi su slabije poznati, pa povremeno imate dojam kao da gledate ulomak iz života.

Uostalom, ima tu studenata sa sarajevske akademije, a zgodan je štos da se nakratko pojave i Goran Bregović i Halid Bešlić, kao da su se slučajno zatekli u scenama koje je baš snimala Tanovićeva kamera. Film je po žanru komedija, međutim, vrlo prigušena, nema tu urnebesnih gegova niti humorističkih pretjerivanja. Nema ni estetiziranja, koje je obično znak da film pretendira na pokazivanje na svjetskim festivalima.

Dobar recept

U cjelini, "Deset u pola" dobrodošao je odmak u Tanovićevoj karijeri. Po njegovom prethodnom filmu "Ubojstva s razglednice", trileru o serijskom ubojici s Jeffreyjem Deanom Morganom i Famke Janssen, činilo nam se da će se utopiti u povorku redatelja čija ostvarenja završavaju na nepreglednim streaming platformama, no ovo je djelce napravljeno kao i dobri ćevapi, po receptu koji je poznat jedino Tanoviću i u kojem je on uživao kao i gledatelji.