Nakon što smo vam u velikoj priči o pelješkoj vinskoj revoluciji predstavili ideju i ciljeve GrapeStona, prvog festivala prirodnih vinogradara i spontanih vina, koji će biti održan 27. travnja u Stonu i okupiti 25 domaćih i sedam vinara iz susjednih zemalja, idealna je prigoda da vam predstavimo i pelješke vinare koji se kriju iza ove manifestacije do koje nas dijeli još desetak dana.
U impresivnom amfiteatru među pelješkim dolomitnim brežuljcima smješteni su zeleni vinogradi Frana Miloša, pionira i tihog zagovornika prirodnog vinogradarstva i spontanih vina u Dalmaciji.
Čudesan prizor ispresijecan je tipičnim suhozidima i gomilama koje Miloš, krčeći tlo da oslobodi životni prostor lozi, gradi već desetljećima, stvarajući spektakularnu krajobraznu arhitekturu u toj golemoj ponikvi koju objektiv kamere može obuhvatiti samo s visoko podignutog drona. Frano Miloš danas obrađuje 20 hektara zemlje, od kojih su 15 hektara vinogradi, a ostalih pet masline i mediteransko bilje za čajne mješavine. Vinogradar je i vinar već 40 godina, počeo se time baviti kao mladić 1984./1985., a prve butelje napunio je 1989. čim se za to u ondašnjem političkom sustavu otvorio prostor, u isto vrijeme kad i drugi prvi privatni vinari u nas, poput Plenkovića i Enjingija.
Frano Miloš iz peljeških Ponikava oduvijek se snažno oslanjao na tradiciju. Od samih početaka vinograde radi bez herbicida, pesticida i umjetnih gnojiva, a vina prirodnom fermentacijom na autohtonim kvascima. Ističe važnost održavanja biološke raznolikosti tla, pokazuje nam kako uklanja agresivne korove koji mogu ugroziti lozu, a ostavlja nježnije autohtono divlje bilje koje rahli zemlju i čuva mu vlagu.
Plavac mali njegova je sorta, a Stagnum njegovo krunsko vino - od 1992. ima tri linije: suhi, poluslatki i desertni Stagnum, o kojima se više-manje sve zna jer je riječ o najvišim dometima plavca malog u Dalmaciji uopće. Stagnum dugo odležava, trenutno je aktualna 2015., dok redovni Plavac, također brižno odnjegovano vino, odležava četiri do pet godina. Unatoč duljem odležavanju i visokom ekstraktu, ta Miloševa vina zadržavaju i svježinu i voćnost. Milošev Rose od plavca malog, kao što je nedavno istaknuo Saša Špiranec, priča je za sebe i bez premca u inače vrlo dobroj konkurenciji dalmatinskih ružičastih vina.
S druge strane, bijeli Stalagmit gotovo jantarne boje, od sorte rukatac s viših položaja, prirodno fermentiran na autohtonim kvascima, sofisticirano je vino, elegantno i svježe, ali i bogatog ekstrakta, kao da je macerirano tjednima, a ne 20-ak sati.
Od lani Miloš ima novu modernu vinariju, volumenom i praktičnom arhitekturom primjereniju veličini gospodarstva koje sa 100 tisuća trsova puni 70 tisuća butelja. Uz njega su u poslu i sinovi Ivan i Josip, mladi vinari koji imaju bogomdanu povlasticu učiti od oca, gurua pelješkog i dalmatinskog vinarstva.
Cijelu ideju festivala pročitajte u našem tekstu, a više informacija pronađite na službenim stranicama GrapeStona, gdje možete kupiti i ulaznice za festival.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....