Dok se vozimo prema Plešivici, gdje nas u jednom od skrivenih šumaraka već nestrpljivo čeka naša vodičica kroz šumu, pažljivo promatramo zelenilo oko sebe. Nekoliko puta glasno uzdahnemo i izgovorimo ono što vjerojatno pomisli svatko tko prolazi ovim putovima: "Kako je ovdje lijepo!"
Pratimo pravilne linije vinograda koje, u vožnji automobilom, uspijevamo tek okrznuti pogledom, zavirujemo u dvorišta vrijednih ljudi koji uređuju svoje vrtove, ili barem ono što je u ovo jesensko doba od njih ostalo, a onda stižemo do pristaništa gdje ćemo parkirati automobil i zaputiti se u obližnji šumarak.
Ovdje nas spremno dočekuje Gabrijela Vrbetić, botaničarka, herbalistica i agronomka koja se posljednjih godina intenzivno bavi proučavanjem jestivog šumskog biljnog svijeta, održava tematske radionice, a donedavno je i neke od poznatih zagrebačkih restorana opskrbljivala samoniklim biljem.
Vodi nas uz potok i priča nam kako je ovdje jedne godine dovela i poznatog chefa Davida Skoku, smije se tadašnjim zgodama pa svako malo zastaje i ushićeno objašnjava bilje na koje putem nailazimo: "Evo livadne broćike, pogledajte je", podiže je, vrti među prstima i govori nam da se ova biljka može koristiti za čaj, ali i dodati u najrazličitija jela.
U košaricu ubacuje i bobice bazge, maslačak, tušt i koprivu: "Od maslačka se uvijek može napraviti nekakva fina salata, tušt ćemo isto iskoristiti za salatu koju ću raditi sa svojim acetom od bobica bazge, a kopriva je toliko svestrana da smo je ubacili u skoro svako jelo koje danas pripremamo", govori nam Gabrijela dok se spuštamo prema automobilu, a zatim dodaje: "Slijedite me, sada idemo do Marine, tamo ćemo danas kuhati."
Marina Stoponja, inače poznata hrvatska kiparica, na Plešivici živi i radi već godinama, ovdje se našla igrom slučaja, ali čim je kročila u staru kuću u jednoj maloj, uskoj plešivičkoj ulici, znala je da ovdje mora ostati. Tu je najprije imala atelje, a onda se s godinama potpuno preselila iz bučnog i zakrčenog Zagreba u prekrasno zelenilo Plešivice. Sada je njihova, kaže, zovu je svojom kiparicom, i to joj se baš sviđa.
Ovdje ima mir za rad, pripremu svih budućih izložbi, ali i organizaciju radionica sa svojom suradnicom i prijateljicom Gabrijelom. Njih dvije, naime, stoje iza sasvim posebnog projekta u sklopu kojeg polaznike najprije vode u šumu, gdje ih Gabrijela upoznaje s jestivim i ljekovitim svojstvima aktualnog divljeg bilja, a zatim odlaze u Marinin atelje gdje zajednički uživaju u hrani od ubranog bilja, koristeći boje, glinu i keramiku, izrađuju i korisne ili ukrasne predmete. Polaznici i sade biljke te sve što su izradili mogu ponijeti kući. Iako se među polaznicima nađu i domaći ljudi, otkrile su nam, često im dolaze upravo stranci, koji se na prvi pogled zaljube u Plešivicu i žele ovdje provesti što više vremena.
Dok nam prepričavaju zgode sa svojih radionica i pokazuju radove koje su one i polaznici napravili, Gabrijela i Marina usput pripremaju bilje i ostale namirnice za kuhanje. Jer, ovamo smo svratili kako bismo se i sami uvjerili u to kakva se točno gozba može pripremiti od dvije šake bilja ubranog u šetnji šumom, livadom ili, još jednostavnije, vrtom.
"Kada dođe jesen, ljudi misle da zelene površine nisu previše bogate jestivim biljem, ali to baš i nije tako. U šumi, pored šume, na livadama i u vrtu svašta se lijepo, fino i zdravo može pronaći. U vrtu i na livadi imamo, primjerice, tušt, list maslačka, a tu su i uskolisni i širokolisni trputac, kiselica, crvena djetelina, lavlji zub, mladi list divlje mrkve, pa i ptičja grahorica i cvijet kadulje koji se najčešće koriste za dekoraciju tanjura. Naravno, tu je i mlada kopriva, naša današnja kraljica", objašnjava nam Gabrijela.
RECEPTI S KOPRIVOM: OD KREKERA, KRUHA I TJESTENINE I SLADOLEDA
"Kopriva je stvarno svestrana i jelima daje taj posebni okus", govori nam Marina, a Gabrijela dodaje: "Jako volimo i medvjeđi luk, ali kako ga sada nema, za puno toga koristimo koprivu. Inače, ovo ne zna puno ljudi: iako je medvjeđi luk sada u mirovanju i list mu se osušio, sada se mogu iskopati lukovice, koje su isto jako ljekovite i ukusne. Naravno, uvijek treba biti pažljiv i dobro poznavati biljku prije nego što se uopće krene u šumu", napominje.
I dok Gabrijela i Marina kuhaju, biraju tanjure, među kojima se nalazi i nekoliko Marininih ručnih radova, a oko nogu motaju im se Janko i Marley, dva znatiželjna psa, iz kuhinje se već širi primamljivi miris koji nas tjera da sjednemo za stol i nestrpljivo čekamo trenutak kada ćemo napokon vidjeti što su to pripremile.
A onda se, jedno za drugim, redaju hrskavi krekeri, gusti zeleni pesto, kremasta juha, salata, šareni kruh, slasne lazanje i sladoled u tri boje. Prava šumska gozba, baš kao što su i najavile. Upijamo mirise, uživamo u okusima i bacamo pogled kroz prozor, sada već kišom okupane Plešivice, opet uzdišemo i ponavljamo: "Kako je ovdje lijepo!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....