Talijanska burrata, sir koji je najbolje opisati kao elegantniju, skuplju i kremastiju varijantu klasične mozzarelle, ovih je dana jedna od glavnih tema rasprava na društvenim mrežama. Do toga je došlo nakon što je objavljen tekst koji je za Grub Street napisala autorica Tammie Teclemariam, koja je burratu prozvala dosadnom i predvidljivom, a chefove optužila da na meni stavljaju jela s ovim popularnim talijanskim sirom samo kako bi mu mogli dići cijenu.
Korisnici društvene mreže Twitter oko ovog su pitanja podijeljeni. Dok su mnogi pozdravili potez da se napokon piše o precijenjenosti burrate te tekst prozvali kontroverznim i iznimno hrabrim, drugi čvrsto stoje iza stava da bi osobi koja je izmislila burratu trebalo dati Nobelovu nagradu te da su oni koji imaju nešto protiv talijanskog sira zapravo samo intolerantni na laktozu.
"Tako mi je drago da je tema o burrati napokon došla na raspored i da napokon mogu priznati: mrzim je i dosta mi je pretvaranja da mi se sviđa", napisala je jedna korisnica.
"Uopće nisam zainteresirana za anti burrata rasprave, ne želim čitati o tome, hvala", napisala je druga.
Prateći reakcije na Twitteru i sami smo se zapitali koliko se zapravo burrata u našim restoranima koristi na nemaštovit način, ali se istovremeno dobro naplaćuje. I nemojte nas krivo shvatiti, ako je prate dodaci u koje je uloženo malo više truda od samo sjeckanja rajčica i zalijevanja maslinovim uljem, burratu ćemo uvijek rado naručiti te pojesti uz tostirani kruh, no često to nije slučaj. Ne čudi, stoga, što se gosti restorana, kako vani, tako i kod nas, mogu osjećati prevarenima kada za stotinjak kuna na tanjuru dobiju salatu s malo sezonskog povrća, kuglom buratte nepoznatog podrijetla i žlicom ili dvije kakvog brzinski sastavljenog umaka.
Burrata je zapravo postala onaj jedan dodatak koji će zbog svoje kremoznosti i efektne prezentacije svako jelo učiniti posebnim, kako teksturom tako i blagim, ali pamtljivim okusom, istovremeno ne oduzimajući ekipi u kuhinji previše vremena za završavanje jela kada narudžba stigne do njih. Nikada nismo radili u kuhinji, ali polazimo od toga da, ako je priprema odrađena kako treba, povrće za salatu nasjeckano unaprijed i dressing već smućkan, za takvo jelo čak i kod kuće trebat će vam manje od pet minuta. Razlika je samo u tome što ćete burratu u trgovini platiti 3 do 4 eura, za ostale dodatke izdvojiti još euro do dva, a u restoranu će vam takvo jelo naplatiti od i do 15-ak eura.
Pa, zašto je onda toliko popularna? Osim blagog okusa koji se, saznali smo ovih dana na Twitteru, nekima ipak čini dosadnim, burrata je iznimno efektna kod prezentacije. Nešto poput žumanjka koji se razlijeva po hrskavo tostiranom kruhu, posljednjih je godina veliki hit na društvenim mrežama pa je, vjeruju kritičari, ponajviše zbog prezentacije naručuju i oni kojima obično ne bi bila pravi odabir. Dokaz tome je i činjenica da je samo u Americi, kako navodi autorica u tekstu za Grub Street, prodaja burrate posljednjih godina porasla za čak pet puta u odnosu na prijašnje godine.
Društvene mreže, čini se, čak i kada toga nismo svjesni, rade svoj posao, a brojni kreatori sadržaja koji nam burratu serviraju s pečenim breskvama, mortadelom i pestom na hrskavoj focacciji na račun ovog danas očito kontroverznog sira, kada su svi već odustali od nekada superpopularnog avokado tosta, pronašli su način da osvoje još kojeg vjernog pratitelja. I u tome, ako pitate nas, nema ništa loše. Ako, pak, pitate Twitteraše...
