Intervju: Londončanka koja na Hvaru radi rose od drnekuše!

Nakon prve berbe njezina prvog hrvatskog vina koja se nesretno potrefila da bude baš 2014., najgora berba u kolektivnom pamćenju cijele vinske struke te nakon što je bolno shvatila (sad već nakon druge - ovaj put dobre berbe) da nepremostiva hrvatska birokracija uopće nije mit. Potreban nam je takav impuls ponekad u životu, neka sitnica koja vrati nadu u dobar put kad počnemo dvojiti o svojim odlukama. Međutim, mjesta za dileme i strahove zapravo nema. Jo (Joanna) Ahearne je enologinja iznimne reputacije i neprocjenjivog iskustva.

Sticanje titule

Dodatnu potvrdu vlastite ekspertize dobila je 2008. kada je u svojem rodnom gradu stekla titulu Master of Wine. Od tada djeluje i kao konzultant u nizu zemalja, kao što su Španjolska, Francuska, Italija, Mađarska i Makedonija. U Hrvatsku se zaljubila slučajno, na vinskom putovanju organiziranom od strane festivala Dalmacija Wine Expo.

Kada ste shvatili da je vino vaš životni poziv i sjećate li se neposrednog povoda?

Presudan je bio susret s Charlesom Meltonom iz čuvene istoimene vinarije koji mi je ponudio da odradim berbu kod njega u Australiji. To je bilo najbolje mjesto za pravi početak nakon prvih iskustava u lancu vinoteka Oddbins. Nakon obavljene berbe Charles me pozvao na blending vina za etiketu Nine Popes gdje sam kušala niz uzoraka iz bačvi u kojima je bilo raspoređeno isto vino iz istog tanka i istog segmenta vinograda, a doslovno je svaka bačva imala drugačiji okus. Morala sam saznati kako je do toga došlo, spoznati tu misteriju vina. Upisala sam i završila enologiju u Australiji, gdje sam istovremno i radila. Iako i danas, nakon mnogo godina i duge karijere i dalje ne znam što se točno događa s vinom kad sazrijeva, ali sam ipak puno bliže spoznaji.

Radili ste dugo i u prodaji i u proizvodnji vina, sada ste konzultant. Koji vas dio najviše privlači i ispunjava?

Svaki segment moje karijere mi je važan i pun lijepih sjećanja te dragocjenih iskustava. Recimo, radeći za kuće poput Harrodsa imate priliku upoznati se s najcjenjenijim vinima svijeta, ali ipak, moja istinska ljubav je proizvodnja, winemaking. Možda sam radeći za Marks and Spencer stekla najdragocjenija iskustva jer sam doslovno proputovala cijeli svijet birajući vina za njih i radeći im robnu marku. Današnji konzultantski posao vrlo je sličan tome, samo što sada radim s puno manje klijenata i dublje ulazim u samu materiju svakog vina.

U međuvremnu ste stekli i titulu Master of Wine. To je titula koja donosi veliki respekt u svijetu vina. Što vam je još donijela?

Veliku prazninu na bankovnom računu. Šalim se. Učinila me kritičnijom prema vlastitim vinima kao i prema vinima drugih i dodatno izbrusila vještinu procjene i prepoznavanja vina. Osim toga, upoznala sam niz sjajnih kolega koji se bave sličnim poslom na raznim stranama svijeta. To je neprocjenjivo.

S obzirom na globalno iskustvo i priliku da možete svoje vino napraviti bilo gdje na svijetu, što vas je navelo da za prvo vlastito vino u karijeri odaberete baš Hvar i Dalmaciju?

Fascinira me plavac mali. Mogućnost da od njega dobijete vino koje može sličiti recimo nebbiolu, a istovremno možete dobiti i sasvim različiti tip vina kao što je Amarone, a pritom se ipak radi o jednoj sorti i to iz iste regije. Doduše, mislim da kad sam donijela odluku raditi svoj plavac nisam sasvim razumjela koliko je to izazovna sorta, ali i dalje mi je fascinantna. Kad sam 2014. prvi put obilazila dalmatinske vinograde i vinarije, uvidjela sam da bi ovdje moralo biti vinogradara zainteresiranih za suradnju sa mnom, winemakerom. Našla sam ih u Svetoj Nedjelji tik ispod najvišeg vrha Hvara Svetog Nikole. Kad k tome pridodate ljepotu Hrvatske, a osobito Hvara, zatim ljubazne ljude poput obitelji Tomić koji su mi ponudili prostor i svu logistič- ku pomoć u mojoj prvoj godini, nije bilo toliko teško donijeti odluku.

Napravili ste rose od autohtone i vrlo rijetke drnekuše. Što mislite o toj sorti?

Pitala sam vinogradare s kojima surađujem za mišljenje koja bi lokalna sorta bila idealna za rose. Nisu imali za drnekušu puno lijepih riječi zbog nježne boje i niskog potencijalnog alkohola, ali ja sam upravo to tražila. Ovdje ljudi tradicionalno očekuju visoki alkohol od dalmatinskog vina, a ja sam zainteresirana jedino za intenzitet okusa i ravnotežu vina. Nije važno je li alkohol 11,5% ili 16,5%. Jako sam zadovoljna svojom Rosinom. Od drnekuše bismo mogli raditi i fino lagano crveno vino, ali rose od nje je savršen.

Kako se nosite s otočkom slow life filozofijom?

Jedna od prvih riječi koju sam ovdje naučila je “sutra”. A kao što znamo sutra nikad ne dođe. Za mene je to priličan izazov, ali i život je izazov. Ne mogu reći da me tolika ležernost ne frustrira, no učim se strpljenju. Hvar je prekrasan otok pun strastvenih i radoznalih ljudi, što mi se jako sviđa i zbog čega želim izgraditi svoju hrvatsku priču.