CIJENA - 1760 KUNA!

Iskustvo iz jedinog zagrebačkog restorana koji ima Michelinovu zvjezdicu: Ne opravdava ni status ni cijenu

 Berislava Picek/Cropix
Noel ima problem: osim što mu sezona, sudeći po namirnicama, nije bitna, preskup je za ono što nudi, pa je i slabo posjećen

Noel je jedini restoran u Zagrebu koji nosi Michelinovu zvjezdicu. Tamo ne odlazite na neki usputni ručak ili večeru, nego rezervacijom u Michelinovu restoranu pristajete na iskustvo, putovanje i iznenađenja. Noel ćete rezervirati kad želite nekoga iznenaditi, proslaviti prigodu ili iskusiti nešto novo jer restoran tog ranga to neizbježno nosi sa sobom. Dobivanje Michelinove zvjezdice nije samo privilegij, nego i odgovornost prema očekivanjima koja to priznanje nedvojbeno nameće.

Rezervirali smo stol ondje kako bismo iznenadili dragu osobu koju dugo nismo vidjeli i omogućili joj da se osjeća posebno. Sam ambijent je vrlo elegantan, kao i dobrodošlica osoblja koje se trudi da se ondje osjećate privilegirano.

Naručili smo degustacijski meni pod nazivom Chef experience i vegetarijanski meni. Iako mnogi zaziru od prepuštanja isključivo vegetarijanskim jelima, prošle i pretprošle godine istarski Monte i Cap Aureo uvjerili su nas kako to može biti fantastično iskustvo. Još pamtimo kombinaciju rajčice, avokada, skute i patlidžana iz Montea. Zamislite okus avokada koji je sladoledne temperature, a sudara se s okusom mesnate, sočne rajčice u kojoj je skupljena sva vrelina ljeta. Jeffrey Vella, koji vodi rovinjski Cap Aureo, raspametio nas je, pak, svojim interpretacijama povrća koje mnogi smatraju najdosadnijim - cvjetače. Još je imaju na meniju i dobro da je tako jer se radi o spektakularnoj kombinaciji cvjetače ukuhane u kozjem siru, karamelizirane s kvascem i ljetnim tartufom. Stoga smo se obradovali kad smo, između ostalog, vidjeli cvjetaču i rajčicu na Noelovu meniju jer znamo koliko to može biti iznenađujuće dobro.

Noelova rajčica poslužena za prvi slijed u kombinaciji s vanilijom, dinjom i consomméom prštala je ljetnim šarenilom, a okusom osvježavala. Ipak, cvjetača poslužena u keramičkoj posudi u obliku jajeta nije oduševila. Radi se o kombinaciji s prepeličjim jajetom i pinjolima i sve je jako mliječno, zasitno i prepuno kreme, bez ikakvih iznenađenja sa strane koja bi razbila monotoniju ove bijele mase, iako je povrh svega bogato narezan crni tartuf. Prije toga kušali smo juneći carpaccio punjen tatarskim biftekom i sirovim kamenicama, a sa strane je umak od kamenica i mlijeka. Kroz prezentaciju osoblja postaje vam jasno koliko su sva jela kompleksna i kako iza njih stoje promišljanje i velik rad. Ipak, iako su prezentabilna, okusom se cijela slika raspada. Primjerice, spomenuti carpaccio s biftekom nije bio ni po čemu poseban. Da vam netko nije ispričao priču o nastanku samog jela, ovo jelo doživjeli biste kao prilično beskarakterno.

image
Privatna Arhiva

Kad malo bolje analizirate oba menija, vidljivo je zapravo kako su sezonske ljetne namirnice vrlo sramežljivo zastupljene. Na sočne, zavodljive ljetne okuse podsjeća vas samo rajčica iz prvog slijeda vegetarijanskog menija i možda slijed breskve s bijelom čokoladom i maslinovim uljem. Posebno težak slijed je kombinacija s prepelicom i foie gras uz notu borovnice i s kuglicom od kruha. Ovaj slijed je posebno zasitan, okusom zagasit, pomalo dosadan jer mesne okuse ne razbija baš nikakva kiselina što je zapravo nužno jer je ova kombinacija teška, kalorična i masna. Cjelokupni dojam jela oba menija je prilično manjkav pa ne bismo išli u detaljnije opisivanje jela.

image
Privatna Arhiva

U fine dining restoranima posebno je važno da sljedovi dolaze ujednačenim ritmom. Naravno, to nije lako pogoditi, ali ako čekate više od 20 minuta na sljedeće jelo, jednostavno gubite ritam i restoransko iskustvo postaje zamorno. U gotovo dva sata pojeli smo nekoliko amuse-boucheva i dva slijeda te smo ih zamolili da cijela priča ipak ide malo brže jer se bližilo 22 sata. Osoblje je uvažilo našu zamolbu i moramo reći da je usluga vrlo elegantna i uglađena. Najugodnije iznenađenje bila je kombucha koju je poslužio iznimno talentirani barmen Karlo Ferenčak. Kad bismo ponovno otišli u Noel, sasvim sigurno bismo otišli na maštovite Karlove koktele.

image
Privatna Arhiva

Svijetla točka izlaska u Noel bila je i vrlo zanimljiva izvedenica međimurske gibanice. Svaka komponenta međimurske gibanice oblikovana je u kuglice koje su poslagane u cvijet, a najzanimljivije je što su moćnog okusa i doista podsjećaju na izvorno jelo. Noelovu gibanicu je zabavno jesti jer su kuglice različitih tekstura i ovo je bio doista jako dobar slijed.
Ne bismo ponovili odlazak u Noel na večeru, ali vrijedno je znati da imaju fantastičnu kartu pića, od koktela, vina i čajeva do voda i žestokih pića. Vegetarijanski meni platili smo 650 kuna, meni Chef experience 950 kuna, a sve zajedno uz dva dry sherryja i bocu vode stajalo je 1760 kuna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. kolovoz 2024 22:20