Istarska supa nije juha, da to odmah razjasnimo na početku. Doduše, to je juha za dušu, za utjehu u hladnim zimskim mjesecima, a zašto ne, i u ljetnim večerima u dobrom društvu. Istarska se supa pije u društvu za stolom. Istarska supa spaja ljude jer se pije iz jedne bukalete. Barem se to moglo prije korone. Tako su istarsku supu pili stari Istrijani, a ona im nije bila smo piće, nego i cijeli obrok.
Spas od zaborava
A onda je došla vinska revolucija na Poluotoku i supa je polako pala u zaborav. Nudi se doduše po starim konobama u unutrašnjosti Istre, ali vino na čaše je zapravo sada norma. Bukalete su nestale sa stolova. S njima i lošije vino, doduše. No, bukaleta bi barem u jednom slučaju trebala ostati na istarskoj trpezi - a to je onda kada se iz nje pije crno zašećereno vino u kojem je umočen zapečeni kruh s paprom i maslinovim uljem. I sve to na sobnoj temperaturi. Onoj višoj.
Da bi očuvali tu staru istarsku tradiciju i ponovno joj dali na značaju, poljoprivredna udruga Agrorovinj, koja broji 10-ak uglednih vinara s područja Rovinja i Rovinjskog Sela, odlučila je prije sedam godina u Rovinjskom Selu tijekom vikenda, kada se održava njihova vinska manifestacija Antonja, organizirati i Festival istarske supe. Umjesto vinskih čaša na ulazu dobijete malu bukaletu i možete od raznih vinara kušati drugačiju supu jer je svatko ipak radi na svoj način. Kako se festival odigrava u velikom prostoru pod šatorom gdje nema tradicionalnog istarskog ognjišta, Agrorovinj je izradio prijenosno tradicionalno ognjište teško tonu i pol.
Sladokusci su to odmah prepoznali pa je već ove godine na manifestaciji podijeljeno čak 600 malih bukaleta. No, to nije sve, odnedavno je u srcu Rovinja otvorena i mala kantina u stotina godina staroj pekari gdje se održavaju prezentacije pravljenja supe za turiste i sve one koji žele znati nešto više o istarskoj tradiciji. Prezentacije su počele prije dva tjedna, a na njima svatko može saznati nešto više o recepturi, ali i tome kako je supa nastala. Tu se može kupiti i takozvani supa box, originalni suvenir sa svim sastojcima za pripremu istarske supe.
- Istarska supa je dio istarske tradicije koja uključuje namirnice koje se u Istri tradicionalno koriste i sljubljuju, od vina, ulja i kruha. Vezana je uz glagol supati, što bi značilo umakati, u ovom slučaju kruh u vino. A sam pojam supa označava u nekim dijelovima Istre i fetu kruha. Prema istarskoj tradiciji supa se poslužuje na kraju obroka ili može biti obrok. Simbolizira rodnost, blagostanje i dobrodošlicu, a zajedničkim blagovanjem istom žlicom iz jedne bukalete prijateljstvo i povezanost onih koji u njoj zajednički uživaju - priča nam predsjednik ove udruge Kristijan Damijanić dok nam priprema supu u pekari koja je prestala s radom 80-ih godina 20. stoljeća, nakon što se na ulazu u Rovinj sagradilo veliko moderno postrojenje. Veli nam da su početkom ove godine pokrenuli zaštitu ovog istarskog specijaliteta kao nematerijalnog kulturnog dobra u suradnji te se nadaju da će ona imati tu oznaku na razini Europe do iduće Antonje 17. siječnja 2021.
Drugo ruho terana
- Zato trenutno prikupljamo podatke o supi i kada je nastala - ističe Damijanić. Potpredsjednik udruge Enrico Cernecca, veliki znalac povijesti ovog kraja, veli da se supa priprema u Istri više od stotinu godina, a posebno je bila omiljena za vrijeme Italije.
- Nekada u Istri nisu vina bila toliko dobra, a supa se radila od terana koji je tada u Istri bio najzastupljenija sorta. Kako je to ipak malo jače svježe kiselkasto vino, da bi se lakše pilo, u njega se počeo dodavati šećer. To se radilo uz ognjište pokraj kojega bi se vino ugrijalo. Onda bi se u vino dodao stari kruh koji bi se tostirao na ognjištu da supi da onaj poseban gušt. Maslinovo ulje se počelo koristiti da supa ne bi opila. Govorilo se da ulje pliva i da ga zato supa mora imati. I naravno, tu je nezaobilazni papar, svježe mljeven. Ono što je karakteristično za ovo piće je činjenica da se pilo u krug dok se ne popije do kraja. Onaj tko nije pio, trebao je bukaletu barem poljubiti, ili glumiti da je popio gutljaj. Kako su sada drugačija vremena, supa se više ne pije u krug, nego je svatko pije iz svoje bukalete, ističe Cernecca i dodaje da je time ipak ispijanje supe malo izgubilo na svojoj draži.
Danas se pak za supu koriste najbolji istarski terani, a osim tradicionalnog recepta, počeli su se stvarati i novi recepti. Sve je to potaknuo upravo Festival istarske supe gdje se organizira nadmetanje u pravljenju tradicionalne i kreativne supe.
Kušaonica vina
- To je natjecanje omogućilo da dobijemo sasvim novi uvid u to što supa može biti. Neki su je tako pripremali s medom, pa su dodavali razne začine, poput primjerice đumbira. Pa su neki umjesto kruha u nju ubacili istarski cukerančić, fritule, neki pak komade pince. Na taj smo način dobili nevjerojatne varijacije tradicionalne istarske supe. Posebno nas raduje da su se u taj projekt uključili ponajbolji istarski vinari koji također žele zadržati takvu tradiciju - govori nam Damijanić. Među njima posebno rovinjski vinari koji sada imaju priliku svoje vino prezentirati kroz kušaonicu Agrorovinja u ovoj šarmantnoj rovinjskoj uličici u starom gradu. Odmah preko puta nalazi se i njihova trgovina, gdje se svi rovinjski vinari i maslinari prezetiraju gostima ovog turističkog bisera sjevernog Jadrana.
- Kušaonica se tek nedavno otvorila i zapravo će tek zaživjeti. Ima predivnu kulisu, a to je stara krušna peć kakvih više nema u Rovinju. Bilo ih je nekada pet i tu se pekao kruh za cijeli grad. Bilo bi je lijepo obnoviti jer se u njoj još uvijek može peći. Duboka je četiri metra, a osim što je pekla za trgovine kruhom, ovdje su i Rovinježi dolazili sa svojim kruhom te su im ga iz usluge pekli. Šteta bi bilo da se taj dio povijesti zaboravi. Na ovaj način možemo uz supu ispričati i priču o rovinjskom kruhu i starim obrtima - zaključio je Cernecca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....