Istarski putopis i gozba sa školjkama

Školjaka smo se nagledali i nauživali, jurcali smo po Zagrebu i Istri, pronašli najbolje primjerke i jeli ih na najboljem mjestu u luci u Savudriji, inače jednoj od najstarijih luka na Jadranu. Naša ekipa bila je presretna kada nam je Anka Janko, glavni chef u konobi Porto, pripremila školjke na neke poznate, ali i neke ne baš uobičajene načine (naprimjer, u juhi s tropskim voćem), a kakav im je okus ne da se opisati, jednostavno bilo je to nezaboravno iskustvo.

Za blagovanje u školjkama toplo preporučamo- pravac Istra. Tamošnji restorani i konobe nude povoljne menije sa školjakama na sve moguće načine, a prate ih vrhunska istarska vina i ulja. Naravno, sirove školjke su prve na redu za spomenuti jer se tako najviše jedu i jer ljudi s mora kažu da su takve najbolje, pogotovo kamenice. No, ima tu i buzara, školjaka s domaćim tjesteninama, rižota, juha…

Svi mi koji nismo na moru, moramo se zadvoljiti pripremajući ih kod kuće ili uživajući u njima u zagrebačkim restoranima, no ipak je najbolja opcija jesti ih tamo gdje se vade, dakle na moru, odnosno pokraj mora. Nije to stvar samo sa školjakama, već sa svime s mora ili s kopna, sve je najbolje u okružju i na mjestu gdje se nešto uzgaja i gdje se najbolje priprema.

Naše snimanje nastavilo se u Zagrebu, a dan koji smo odredili za nastavak snimanja nije se pokazao najboljim jer k’o za vraga, školjaka taj dan nije bilo baš nigdje, a nama nije padalo na pamet odustati. I nismo. Nazvali smo zato gospođu Ljiljanu Mlinarić (Friško s placa), ženu koja poznaje Dolac, ribarnicu i svaki njegov štand kao svoj dom, da nam pomogne. Nakon razgovora s njom shvatili smo da smo izabrali pogrešan tajming. No, Ljiljana je već drugo jutro nazvala (ona je na Dolcu prije sedam ujutro i prati sve što dolazi) i javila da su se pojavile, taj dan u nešto manjem broju, ali dovoljno za nas.

Napravili smo jednostavnu buzaru; maslinovo ulje, mladi češnjak, malo krušnih mrvica, peršinov list i bijelo vino. Trebala im je tek koja minuta da se otvore. I eto naslovnice. Tu uopće nije bilo rasprave, školjke su naše ovomjesečne zvijezde. Trenutno se na zagrebačkim tržnicama mogu naći uistinu sve vrste školjaka, a Dolac prednjači po izboru. Ima tu svega: dagnji, brbavica, vongola, kunjki, Jakobovih kapica, kamenica… Svaka posebna i divna na svoj način, vrijedi ih sve isprobati dok ih ima.

Nismo zaobišli ni restoran Badi, gdje su kaneštrele (male Jakobove kapice) sevirali na kremastoj palenti, a oborio nas je i rižoto sa škampima, kozjim sirom i naribanom koricom manadrine. Ovdje radi mladi kuhar Moris Damiani, kojega ćemo svakako pratiti, dečko jednostavno sjajno kuha i u Badi se zasigurno treba vratiti.

Konobia Porto smještena lučici nekliko metara od mora i poslužuje samo ono što je iz mora i uz more. Vlasnici, Livio Janko i supruga Anka tim je koji već trinaest godina poslužuje uglavnom stalne goste koji dolaze iz Hrvatske, Italije i Slovenije. Tamo će vam servirati samo ono što je toga dana ulovljeno, nema kupljene ribe ili ne daj Bože zamrznute. To nije njihova filozofija. Što je u mreži, to je na tanjuru, prema tom principu se radi i to i je najispravnije. Livio je ribar koji ribari s ocem od malih nogu, a Anka od onog što on ulovi radi čuda.

– Važno je imati dobru, kvalitetnu namirnicu, no najvažnije od svega je jedan začin, a to je ljubav, pasione – zaključuje Anka.