IVANA ČULJAK: "Koliko god omražena bila, ipak cijenim lik Marije Antoanete, a i naziv "Neka jedu kolače" ima u sebi malu dozu sarkazma!"

U današnje doba biti žena nije lako, a stvari se još dodatno kompliciraju kada svoju budućnost želite graditi u sektoru kao što je ugostiteljstvo, gdje su žene koje beskompromisno vladaju kuhinjama restorana i hotela još uvijek rijetka pojava. Stoga je posebno zadovoljstvo upoznati mlade i ambiciozne žene koje ne zaziru od izazova, a kada se još i udruže, sjajne stvari ne mogu izostati.

Tvoj Instagram profil "Neka jedu kolače" prati zavidan broj fanova. Smatraš li da su društvene mreže bitne za proboj i na tvojem tržištu?

I: Društvene mreže su mi uvelike pomogle da proširim svoj posao i podijelim svoju viziju sa sadašnjim i budućim klijentima. Iako su društvene mreže danas veoma bitne, moram naglasiti kako je ipak najbitniji rad, puno odricanja, ljubavi i, naravno, neprospavanih noći.

Prepoznatljivo ime brenda sigurno je jedan od razloga tvojeg uspjeha. Kako si došla na tu ideju?

I: Ime je nastalo kao produkt moje ljubavi prema povijesti i gastronomiji. Koliko god omražena bila, ipak cijenim lik Marije Antoanete, a i naziv "Neka jedu kolače" ima u sebi malu dozu sarkazma i, nažalost, jako dobro pristaje današnjoj situaciji u regiji.

Jesi li ikad mislila da će divni kolačići, keksi, torte i ostali deserti, za koje si pravi maher, postati tvoj posao?

I: Budući da je to oduvijek bio moj san, morala sam iskoristiti priliku života i upustiti se u tu avanturu. Uvijek sam težila baviti se kreativnim stvarima koje me vesele i u kojima stvaram nešto svojim rukama, a to je upravo slastičarstvo, u koje sam uspjela ubaciti i malu dozu cvjećarstva i slikarstva.

Koji je bio prvi kolač koji si u životu napravila, a na koji si najponosnija?

I: Prvi uspješni kolač, koji sam godinama radila, bila je torta od banana. Toliko sam je puta napravila da je postala čak i dio zezancije jer niti jedan rođendan mojih prijatelja nije prošao bez te torte. Na kraju, kad sam se usavršila u svim slasticama svijeta, mojoj prijateljici je to bila svadbena torta. Tako da torta od banane nije samo torta, već je postala i simbol prijateljstva.

Čuli smo da uskoro otvaraš i vlastitu slastičarnicu u Zagrebu, možeš li nam otkriti nešto više o tome?

I: Nadam se da će slastičarnica biti otvorena krajem zime, u najbajkovitijoj kućici u gradu. To je ujedno i suradnja s barom A most unusual garden te brendovima Botanica i kofer. i iznimno me veseli jer će to biti suradnja s puno kreativnih ljudi na jednom mjestu.

Kako to da si se odlučila otisnuti u ugostiteljske vode? Je li vlastita slastičarnica nešto o čemu si dugo maštala?

I: Dugo sam maštala, ali mi je nedostajala doza hrabrosti i ludosti kako bi se odvažila na taj čin. S obzirom na to da sam tijekom svojih putovanja svijetom skupila puno iskustva, recepata i ponajprije, lijepih uspomena, otvaranje vlastite slastičarnice je samo "cherry on top".

Hrvatska javnost upoznala te preko malih ekrana - sudjelovala si u showu Masterchef. Nakon toga otputovala si i radila u Meksiku, a potom brusila svoj talent u splitskoj Bokeriji i u jednoj od najpoznatijih slastičarnica na Novom Zelandu, Milse. Dalo bi se zaključiti da si nemirnog duha, a zbog slastičarnice ćeš puno vremena morati biti na jednom mjestu. Inspirira li te Zagreb jednako kao putovanja?

I: S obzirom na to da je moj život u zadnjih sedam godina bio u koferu - bilo je tu zaista puno, puno putovanja i zemalja koje sam istražila, jako me veseli život u Zagrebu i izazovi s kojima ću se susretati. Uvijek sam govorila da nikad nisam bježala iz Zagreba, već da putujem zato da dobre stvari donesem ovdje. Zagreb je zadnjih 15 godina bio i bit će moja baza. Putovanja će uvijek biti dio mene, ona su me oblikovala i velikim djelom su zaslužna za ovo što danas jesam, pa će ostati prisutna u mom životu samo ne u tolikom intenzitetu kao prije.

Neki peku kolače kako bi se opustili od napornog radnog dana. A što ti radiš kada ne pečeš kolače, kako se opuštaš?

I: Slobodno vrijeme nastojim provesti s prijateljima, u prirodi, na treningu ili uz čašu (ili bocu) dobrog vina.

Tvoji tartevi su jedna od najpopularnijih slastica zagrebačkog Adventa. Jedu se uz dodatak sladoleda, što je neobično za ovo doba godine? Kako si se odlučila baš za njih?

I: S obzirom na standardnu ponudu slastica koju susrećemo na adventskim kućicama, htjela sam da ponudimo posjetiteljima nešto drugačije. Tart se nametnuo sam od sebe - to mi je bila jedna od najdražih slastica koje sam radila u slastičarnici Milse na Novom Zelandu. Napravila sam ih prijateljima, oni su ih odobrili i, eto, zahvaljujući njima sad ne mogu proizvesti dovoljnu količinu jer je slastica preko noći postala pravi mali adventski hit.

Osim što su zaista posebna slastica, za pripravu istih koristila si i specijalne sastojke. Otkrij nam, kako su ruže i bučine sjemenke pronašle svoje mjesto u tvojim kolačima?

I: Ruže su kao začin jako finog okusa, a ujedno su i efektnog izgleda tako da kolačima daju poseban, lijep izgled. Bučine sjemenke sam koristila iz istoga razloga, a i smatram da su zapostavljene u odnosu na ostale orašaste plodove.

Kako je došlo do suradnje s brendom začina Botanica?

I: Dogodilo se to jednog ljetnog popodnevna, uz piće, na terasi bara A most unusual gin garden. U samo nekoliko minuta izrodila se jedna super poslovna ideja uz potporu kreativnih ljudi.

Koji su ti omiljeni začini? Postoji li neki s kojim nisi pokušala raditi slastice, ali bi voljela?

I: Volim valjda sve začine svijeta i sve ću probati, iako što sam starija sve više postajem old school i vraćam se dobrom starom cimetu.

Osim što si začinila ponudu zagrebačkog Adventa, predstavljeni su i keksi s tvojim potpisom. Otkrij nam nešto više o tome.

I: Keksi su samo slatka najava suradnje s kofer. brendom. Željeli smo napraviti neki cool paket, jednostavan, a opet poseban. Pa se zato u ambalaži se kriju po tri keksića od tri vrste, a za svaku sam koristila Botanica začine. Jedan je s narančom i kardamomom, drugi s najljepšim dehidriranim kokosom na svijetu, a treći s ružom. Osim što su ukusni mislim da imaju najljepše božićni pakiranje, pa čine idealan dar za Božić, pogotovo ako imate mali budžet. I eto, nakon sedam godina "života u koferu", moji kolačići na kraju završe u - zamislite - koferu.!