Jastog i ‘morski plodovi’ The B-52’s

Izjelice s nagnućem prema glazbi nisu odoljeli ni zamamnom zovu morskih “jestvina”. Bez obzira bili skloniji “klasičnom” rock and rollu, novovalnom zvuku osamdesetih, bluesu, punku ili popu, u plodovima mora su nalazili zgodno nadahnuće. Nekad je to bila prava oda omiljenom jelu – poput skladbe “Fish Taco” Dicka Dalea – a nekad pak, kao u psihodeličnim danima rocka, idealna “sličica” kojom se podcrtavao nadrealni psihodelični glazbeni “trip”. Elvis Presley je tako pjevao o raku-kosmeju (“Crawfish”), Beatlesi o podmorskom vrtu hobotnica (“Octopus’s Garden”), velikan bluesa Robert Johnson spjevao je žalopojku mrtvog škampa (“Dead Shrimp Blues”) dok su punkeri NOFX glasno tvrdili da i školjke imaju osjećaje (“Clams have Feelings, Too”)…

Rock Lobster

No, u moru skladbi posvećenih morskim jestvinama bila mi je i ostala najdraža urnebesno zabavna tema “Rock Lobster”. Bio je to prvi veliki hit američke novovalne družine The B-52’s iz Athensa u Georgiji; pravi zgoditak vraški zanimljive formacije kojoj su instantnu vizualnu prepoznatljivost davale cure s visokim retro pundžama koje su, podsjećajući na tupi nos poznatog bombardera iz Drugog svjetskog rata, bandu i dale ime. The B-52’s su se, naime, više no umješno poigravali s campom, ikonografijom kiča, pulpom i ikonama američke popularne kulture pedesetih godina 20. stoljeća, dok je njihova glazba bila jednako inspirativan spoj bizarnih, gotovo dadaističkih tekstova, manijakalnih plesnih ritmova, rockabillyja, surfa, popa šezdesetih, novovalne poetike i punk energije.

Cijenjena namirnica

Grupu je uspješno promovirao upravo singl “Rock Lobster” koji je, kao i album koji je 1979. za njim uslijedio, uspjeh dugovao jednostavnoj formuli funkom nadahnutih ritmova, gitara inspiriranih surfom, retro orgulja te ženskim vokalima Cindy Wilson i Kate Pierson, uz zanimljive narative pjevača Freda Schneidera i otkvačni tekst. Rekoh, i danas mi “Rock Lobster” razvuče osmijeh iako jastog nije baš moja omiljena morska delicija. Dapače. Uvijek bih ga mijenjao za nekoliko velikih kvarnerskih škampa, par kosmeja ili grancigula. Jedini načini na koji ga volim spremati i jesti su prostački jednostavni. Rudimentarni, jer riječ je o brudetu, jastogu s rajčicama i špagetima ili pak spremljenom na gradelama. Naravno, kao cijenjena “morska namirnica”jastog se priprema na mnogo različitih načina. U kineskim restoranima najčešće ćete ga naći pirjanog u woku sa svježe narezanim korijenom đumbira, svinjetinom, sojinim umakom, pilećim temeljcem i smeđim šećerom, diljem Sjedinjenih Američkih Država s različitim nadjevima (među popularnijima je onaj od mesa rakova, krušnih mrvica, senfa, mladog luka i celera) ili, pak, zapečenog u pećnici, umotanog u tanke kriške pancete ili slanine te u brojnim inačicama salata.

Jastog po domaći

Ako spadate u one kojima je jastog omiljeno jelo, prednost bih ipak dao starim domaćim receptima: brudetu, jastogu sa šalšom od poma i špagetima te gradelama. Za one koje je jastog na brudet izmamio osmjeh na lice donosimo recept koji možete pročitati ovdje.