I nakon preseljenja na današnju lokaciju okusi su, nema dvojbe, ostali isti. Pod paskom vlasnika Damira Markovića, poznatijeg kao “Debeli”, gladna se usta ovdje goste svakodnevno, a iako će spomenuti “najbolju koljenicu na svijetu”, u ovom rasadniku okusa koji oduševljavaju i koji se temelje na hrvatskoj domaćoj kuhinji, odnosno spoju tradicije i dobre hrane, mi smo u tu kategoriju svrstali zagorsku juhu.
Imala je gotovo savršene omjere vrganja i suhog mesa u juhi koja nije masna pa ne pada teško na želudac, nego ga mazi i podmazuje. A onda je uz također odličnu racu (gusku), na stol stigao šampion: pečeni krmenadl od kilograma, od domaćeg prasca teške kategorije (nabavljaju samo one između 130 i 180 kilograma). Samo posoljen, jer se ne želi kvariti izvorni okus mesa, bio je fenomenalno sočan i prepun okusa. S obzirom na to da su “krmići” ispali s gotovo svih jelovnika u gradu, ovo je bio spektakl. “Sve je domaći uzgoj, ali su mesari tajna. Ak’ vam velim ‘ko su, ne bu više niš ostalo za mene”, smije se Debeli..
- Znate, primjerice, da je Lampion, naslonjen na NK Kustošija, nekad držao tandem Lamza-Mušović, i da je tamo, recimo, možda i prvi put, gostovala Lepa Brena? Je, niš se ne čudite, ozbiljno vam pripovedam... - Lampion postoji već više od 25 godina, a ovdje smo se preselili prije četiri godine - govori Damir Mrković “Debeli”, u dvije rečenice objašnjavajući zašto se u Lampionu dobro jede: - Prvo, dosad sam u životu valjda već smršavil’ 900 kila. A drugo, znate kak vele: “Ak si škrt, bu ti sprovod kraći od lesa...”. Lampion, odnosno Kustošija, ima debeli nogometni background. Konačno, ovdje je Herr Otto Barić, jedan od najboljih zagrebačkih i hrvatskih trenera, jednom preko ograde zagledan u kustošijansku travu kazao: - Prošel sam celi svet, ali nigdar nisam vidio da se tak dobro restač stopio sa stadionom...