Ove je godine simpatična gostionica Ficlek, nedaleko trbuha grada Zagreba, proslavila četvrti rođendan. I to, uvjerili smo se i sami više puta, ne brinući za svoju budućnost, jer su pronašli provjereni recept. Ovdje, naime, gostima nude klasike prave zagrebačke kuhinje u poštenim porcijama i po pristupačnim cijenama. A ta se, kako je volimo nazvati - autentična purgerska hrana, pokazala kao pun pogodak kako za Zagrepčane, tako i za sve goste ovog grada.
I ove smo sezone na dobro nam znanu adresu - Pod zidom na kućnom broju 5, otišli provjeriti ponudu gableca. Usred tjedna, za sunčanog jesenjeg dana, odabrali smo zbog popunjenosti unutarnjeg prostora sjesti na njihovu terasu i omotati se dekicom kako bismo kušali neka od jela iz Ficlekove ponude. I nismo bili jedini. Iza nas su na terasi bila dva stola mladih, jednog para i grupe prijatelja, studenata. Do nas su s jedne strane sjedili mama i sin, a s druge dvije turistkinje iz Japana. I nikome nije bio problem što za prohladnog dana sjedimo na otvorenom, premda to već nakon 15-ak minuta nije bilo baš ugodno. Međutim, hrana koju smo naručili, uvijek bi nas iznova zagrijala i okrijepila.
Za početak, naručili smo nešto što u drugim restoranima baš i nije često u ponudi, a doista se smatra klasikom na kojemu su mnogi među nama odrasli. Prvo je mast s lukom i paprikom (3,70 EUR), a drugo sir i vrhnje s lukom i crvenom paprikom (5 EUR). Uz obje daske dobili smo i kiselu salatu, odnosno domaću turšiju koja je bila napravljena od komada mrkve, brokule, feferona, krastavaca i rog paprike. Lijepo hrskava, njezina kiselina dala je odličan kontrast domaćem siru i vrhnju od Veronike, ali i bogatoj svinjskoj masti koju smo mazali na Ficlekov još topli domaći kruh (1,50 EUR). Kod ovih bismo jela, osim da je luk sitno sjeckan, svakako bili još sretniji da smo u zdjelici ili teglici dobili još malo domaće mljevene paprike, kako bismo u njezinom okusu uživali sa svakim zalogajem masti, odnosno sira i vrhnja. Porcije su bile više nego korektne i bile bi dovoljne da se uz košaricu domaćeg kruha najedemo i ostanemo siti do večere. No, to baš i nije bila ideja...
Za glavna jela naručili smo sarmu s pire krumpirom (11,40 EUR), teleću jetru s restanim krumpirom (8,20 i 3,50 EUR) te faširance i krpice sa zeljem (8,40 i 8 EUR). Kako možete vidjeti, kod ovih jela neka dolaze s prilogom kao što je to sarma, dok smo neka sami kombinirali - jetricu s prilogom, a faširance zapravo s toplim predjelom, pa mu je zato i cijena gotovo kao i glavnom jelu. Međutim, okusi tih jela, ako izignoriramo činjenicu da im je i ovog puta u faširancima pobjeglo malo soli, bili su baš dobri. U porciji smo dobili tri idealno pečena komada mesa s izraženom notom slanine i poštenu porciju krpica sa zeljem sa slatko karameliziranim lukom, koje bi doista mogli jesti kao samostalno jelo, baš kako to znamo ponekad napraviti i kod kuće.
Naručiti teleću jetricu u restoranu uvijek je riskantno. I sami ste to vjerojatno iskusili ako ste je nekad dobili na mesnoj plati. Naše iskustvo govori da je gotovo u pravilu tada bila tanka, suha i, nažalost, prepečena. U Ficleku to nije slučaj. Jetrica je ovdje rezana taman kako treba - na šnite debljine od oko pola centimetra. U sredini je još uvijek bila ružičasta, u porciji je bilo sedam komada, a restani krumpir kao prilog uz nju je bio više nego dobar izbor. Pohvalno je i da nam je češnjak bio serviran sa strane pa smo se njime služili koliko smo (i ako smo) htjeli.
Iako je spominjemo zadnju, sarma je za ovaj zagrebački gablec bila naš prvi izbor, jer smo je se uželjeli. I ova naša prva sarma u nekoj zalogajnici, restoranu ili gostionici ove sezone svakako je vrijedna spomena. Kupus je bio nježno kiseo, a punjenje nije bilo prenabijeno, ali je zato bilo lijepo začinjeno i bez previše riže, premda se sarma lijepo rezala. Porcija od dva komada sarme servirana nam je u dubokom tanjuru uz "juhicu" i komad suhog mesa s kojim se kuhala, što joj je također dalo na dobrom okusu.
Iz ponude deserata odabrali smo štrudle od jabuka i višanja (svaka 4,20 EUR). Služe ih po jednu u porciji, no dovoljno su velike da ih možete podijeliti, pogotovo nakon ovako obilnog gableca. Premda bi netko na prvi pogled mogao zaključiti da su prepečene zbog tamnije kore, štrudle u Ficleku su i sočne i ukusne, a svakako se osjeti i da su pravljene od domaćih kora.
Uz ovaj ručak pili smo sok od bazge domaćeg proizvođača OPG Kovačić (2,50 EUR) te gemišt koji simpatično služe kao nekad u tzv. bačvici od 2 dcl (2,30 EUR).
Na kraju, spomenimo i kako je Ficlek primjer gostionice kakvom se vlasnici itekako mogu pohvaliti i zbog truda uloženog u uređenje prostora. To samo govori kako uz malo volje (i dosta ulaganja, to nam je dakako posve jasno), čak i gostionice mogu biti mjesta posebnog šarma, koja privlače publiku i imaju vjerne goste. Ovdje su to odlično kombinirali s bojom grada Zagreb i tradicionalnim uzorkom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....