Naša vina bije glas da su skuplja od stranih. Poznati enolog i suradnik Dobre hrane Sasa Špiranec objašnjava i otkriva pravo stanje na tržištu
Laž je da su domaća vina skuplja od uvoznih. Mantra o skupoći domaćih vina godinama se ponavlja i uvijek je potkrijepljena istim primjerom: cijenom vina od plavca malog. Kao da niti jedno drugo domaće vino ne postoji. Kao da ne postoje sjajna i povoljna podunavska i slavonska vina. Kao da u okolici Zagreba mali vinari Prigorja, Zagorja i Moslavine ne prodaju butelju vina po 25 kuna. Kao da malvazija ili merlot iz Istre nisu cjenovno ravnopravni kvalitativnim uvoznim pandanima. Na koncu, cijenu svog previsokog cjenovnog pozicioniranja plavac mali je već platio padom prodaje i potražnje te su se još prije nekoliko godina cijene plavaca spustile i ispod 30 kuna po boci. Da, ima plavaca koji koštaju i preko stotinu ili više stotina kuna, ali su količinski u odnosu s cjelokupnim tržištem sasvim zanemarivi. Uostalom, da ne bismo miješali kruške i jabuke, sagledajmo i usporedimo domaća i uvozna vina po cjenovnim razredima.
Kategorija do 20 kuna Domaća – uvozna 0 : 1
U kategoriji tzv. stolnih vina, u kojoj nikoga ne zanima kvaliteta nego samo cijena, po zastupljenosti uvjerljivo vode uvozna vina. Međutim, u ovom se slučaju termin “uvozna” odnosi uglavnom na rinfuzna vina iz Makedonije i s Kosova. Prepakirana i napunjena u Hrvatskoj, ali i krajnje upitne kvalitete. Domaća stolna vina najčešće se rade od neprodanog viška kojemu životni vijek ide kraju te od lošijih sekcija u podrumu koje su odvojene kako bi se sačuvala kvaliteta baznog vina.
Kategorija od 20 do 40 kuna – Domaća – uvozna 1 : 1
U najvažnijoj i najprodavanijoj supermarket kategoriji i kvalitetom i količinom uvjerljivo vode domaća vina. Domaće predstavljaju sjajna graševina iz Belja već od 25 kuna, zatim Krauthakerova Paralela od 29 kuna, Lagunine malvazije i caberneti od 35 kuna, Erdutski Iuris od 29 kuna te đakovačka, kutjevačka i iločka vina u rasponu od 29 do 39
kuna. U istom razredu pronalazimo i većinu plavaca u rasponu od 30 do 39 kuna, iz vinarija Kuna, PZ Dingač, Svirče i drugih. Predstavnici uvoznih su dominantno robne marke velikih trgovačkih kuća poput Lidla i Interspara, ali za isti novac nude znatno slabiju kvalitetu. Primjerice, Soave Torre del Castello iz Lidla ili Pinot Grigio Il Barone iz Interspara su klasični primjeri talijanskih volume buildera na kojima trgovačke kuće tuku velike marže, a zapravo su tanka i masovna vina bez ugodnog vinskog teka, koja nisu ni sjena Krauthakerovim ili beljskim cjenovnim pandanima.
Kategorija od 40 do 80 kuna Domaća – uvozna 2 : 1
Ovdje su se smjestili gotovo svi ponajbolji vinari Hrvatske: od vrhunskih vina velikih vinarija, preko Enjingija, Krauthakera, Galića, iločkih velikih i malih vinara do većine Istrana. Malvazije, graševine, traminci, cabernet sauvignoni, merloti, rizlinzi, terani i na kraju srednja kategorija plavaca poput Badelova Mediteranea od po 69 kuna. Dio uvoznih vina u ovom razredu također nudi jako dobru kvalitetu. Primjerice, malbec od Kaikena, cabernet sauvignon od Casillero Del Diablo, shiraz/cabernet od Penfoldsa. Najbolji omjer cijene i kvalitete imaju uvoznici poput Vivata, Vrutka i Dobrih vina direktno u vlastitim vinotekama. Međutim, poznate vinske regije Starog svijeta, s naglaskom na Francusku, u ovom razredu ne nude dobru kvalitetu, to jest onu koju domaća ili novosvjetovna vina nude u kategoriji do 40 kuna. Dakle, nekoliko desetaka kuna jeftinije.
Kategorija više od 80 kuna – Domaća – uvozna 3 : 1
U kategoriji vina premium kvalitete ponajviše dolazi do izražaja dobar omjer cijene i kvalitete domaćih. Naime, Kozlovićeva Santa Lucia, Coronicin Gran Teran, Plavac mali od Stine ili Korta Katarine i mnoga druga domaća vina kvalitetom spadaju u svjetsku kremu, a cijenom su dramatično niži od pandana iz Bordeauxa, Burgundije ili Toscane.
Recimo, Kozlovićeva Santa Lucia 2011., koja je osvojila zlato na IWC-u, što znači minimalno 95/100 bodova, košta oko 140 kuna, a burgundski chardonnay Puligny-Montrachet premier cru od Louis Jadota, koji ni po čemu nije bolji, u vinoteci Dobra vina košta 369 kuna. Dakle, više nego dvostruko skuplje za najmanje jednaku kvalitetu.
Kategorija više od 200 kuna – Domaća – uvozna 3 : 2
Ovdje vladaju uvozna vina. Proslavljeni šampanjci, bordoški klasificirani crnjaci, Barola, Brunela i ostali statusni simboli. Hrvatska ovdje ima tek nekoliko predstavnika iz Dalmacije, s naglaskom na plavce i pokoje istarsko vino. Međutim, usprkos pažnji koju tako skupa vina skreću na sebe, tržišno su ipak sasvim zanemariva.
U konačnici cijene određuje tržište. A kod nas je odredilo da pozicije najjeftinijih i najskupljih uvjerljivo drže uvozna vina, dok u sredini vladaju domaća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....