Bacanje hrane i namirnica je nešto što se generacijski uvijek nastojalo izbjeći. Gotovo svi će se sjetiti naših seniora koji su oduvijek "tupili" da se sve mora pojesti jer je šteta bacati hranu. Nastojali su napraviti neka nova jela od ostataka ("ostanjki"), a ako se već nije moglo sve iskoristiti u ruralnim su se područjima ti ostaci koristili za prehranu domaćih životinja, ponekad i kao neka vrsta komposta. Bacanje kruha je bilo svetogrđe, pa bi se stari kruh koristio za izradu krušnih mrvica, kao prepečene kockice za pojačavanje juha ili se pohao ujutro za doručak, a ako je i onda nešto ostalo to se davalo kokicama.
Vremena su se mijenjala, ritam života i način prehrane se mijenjao, pa su se ti neki stari običaji gotovo u potpunosti zagubili. Danas imamo situaciju da se u Hrvatskoj godišnje baci gotovo 400.000 tona (da, četiri stotine tisuća tona) hrane, s time da se polovica te količine baca u domaćinstvima. Drugih 200.000 tona se baca prvenstveno u sektoru industrije što od nusproizvoda, što od nezadovoljavajućih standarda kvalitete samih sastojaka. Restorani bacaju oko 15 % viškova, dok se u trgovini baca 5 % proizvoda prvenstveno onih koji su pred istekom roka trajanja ili su oštećeni ili vizualno nisu "primamljivi". Da biste si približili koliko se hrane baca - izračun kaže da svaka osoba u Hrvatskoj baci 71 kilogram hrane godišnje!
SMANJIVANJA OTPADA
Shodno gornjoj podjeli bacanja najviše se može smanjiti otpad u kućanstvima i to ponajprije boljim planiranjem nabave, zatim skladištenjem i redovitim pregledom hladnjaka i planiranjem što bi se moglo skuhati. Koliko smo samo puta otkrili da u nama leži kemičar kada bi pronašli neki komad sira ili suhomesnatog koji tko zna od kada čuči u nekom kutu u hladnjaku i lijepo je popljesnivio. Uz spomenuto, značajna se ušteda može postići i iskorištavanjem ostataka od ručka ili večere te stvaranjem novih jela. Ostaci riže i tjestenine se mogu iskoristiti za pripremu rižota, rižinih kuglica, salata ili kao dodatak u juhama, pire krumpir zasigurno se može pretvoriti u krokete ili njoke, povrće može opet naći svoju ulogu u nekoj od juha ili variva. Kruh se gotovo u potpunosti može iskoristiti, a meso može biti baza za neke gulaše, tanko narezano za sendviče ili za hladne salate. Zaključno, kada se zbroji i oduzme gotovo 80 % ostataka se može pretvoriti u novo jelo odnosno obrok.
Kada pridodamo da industrija, trgovina i ugostiteljstvo boljim planiranjem nabava i proizvodnih procesa, eventualnim doniranjem (što je sada bitno lakše jer se promijenila zakonska regulativa) i posebnim akcijama bitno može smanjiti svoje viškove, dolazimo do računice da je ukupni potencijal uštede godišnje od 150 do 180.000 tona. Drugim riječima bacanje hrane se može smanjiti za 50 % godišnje.
ONI SU NAŠA NADA
Već godinama postoje razni projekti i inicijative raznih svjetskih organizacija koje se bave ovom problematikom koja se još naziva na engleskom jeziku "waste management".
Projekti su započeli od "odraslih", odnosno od poduzetnika, jer se vjerovalo da će oni lakše prepoznati jezik kapitala i ušteda, ali se računalo i na svjesnost potrebe za očuvanjem okoliša, opće dobrobiti i općenito uloge u društvu.
Krenulo se u raznim segmentima, posebno se računalo na ugostitelje, restorane i hotele, ali su tek rijetki djelomično uspjeli u tom cijelom procesu tranzicije prema "zero waste managmentu".
Uglavnom, puno se pričalo, promoviralo i otprilike je sve završilo po onoj dalmatinskoj "tribalo bi" odnosno kondicionalu neizvršivom ili drugim riječima što bi bilo, kad bi bilo.
I onda se godinama kasnije desila neka vrsta kopernikanskog obrata jer se po proračunima uvidjelo da se preko 50 % otpada generira u domaćinstvima, ali ovoga puta u fokusu nisu primarno bili "odrasli" odnosno roditelji, nego djeca i mjesto gdje sve počinje, a to je škola. Tim pristupom se vodi program FoodEducators koji je dio europskog progama EiT Food (financira se kroz Europski institut za inovacije i tehnologije) - koji se obraća mladim. Kroz resurse programa provode se edukacije u o važnosti pažnje ishrane, uzgoja namirnica, ali i posebno važnosti smanjenja otpada, te se stvara nova generacija koja bi te vrijednosti trebale prenositi dalje.
U cijelu mrežu je uključena i Hrvatska, a da cijeli projekt nije samo mrtvo slovo na papiru govori činjenica da se više od 60 škola i 8000 učenika uključilo u projekt o svjesnosti smanjenja bacanja hrane odnosno maksimalnog iskorištavanja namirnica. Jedan od koordinatora programa - Helena Habdija iz organizacije Smion, kaže nam da je "projekt započeo bez pompoznih uobičajenih reklama".
- Jednostavno smo poslali mailove na škole i gotovo trenutno su počeli pristizati pozitivni odgovori od škola i njihove prijave. Moram priznati da smo bili ugodno iznenađeni. Budući da smo imali pripremljene materijale i resurse za nastavnike bilo je lako odraditi pred pripremu, a sve ostalo se odvilo u trenu - čak 8000 učenika se prijavilo u program ove školske godine - govori Habdija.
NEŠTO KAO NATJECANJE
Započelo je sve kroz nastavu i dodatne aktivnosti po cijeloj Hrvatskoj, uz razna događanja koja su dodatno učvrstila projekt jer su se pomalo počeli uključivali roditelji. Djeca su zapravo preuzela ulogu onog odgovornog, smišljala su se jela od ostataka i sve je zapravo postala neka vrsta pozitivnog sportskog natjecanja.
Recepti novih jela od ostataka ili viškova su se zapisivali, pripremali i fotografirali, a jednu od kuharica su nazvali "Ostaci kao inspiracija" - a tamo ćete naći recepte poput Žemljače - slatkog kolača od starog kruha, Banana kruh od prezrelih banana. Dodatno, jelo opisano kao savršen recept za one koji mrze bacati ostatke, može vam pomoći da pripremite krokete od pire krumpira i tikve.
U maloj područnoj školi u Mihaljevcu viškove su koristili za proizvodnju komposta i ishranu životinja, a njihov su model preuzele i druge škole. U Petrinji su osmislili kako ostatke iskoristiti za pripremu zdravih grickalica, a mentorica dipl. ing. Jasmina Cvetnić iz petrinjske srednje škole kaže: - Ono što često završava u smeću, može postati ključni sastojak za nova, ukusna jela. Kore od povrća i voća, ostaci kruha i ljuske jaja mogu se pretvoriti u korisne dodatke u kuhinji. Korištenjem otpada od hrane, ne samo da smanjujemo otpad, već i otkrivamo nove kulinarske mogućnosti. Razmišljanje je to upravo na tragu koncepata restorana koji teže održivosti s filozofijom maksimalne iskoristivosti namirnica.
Pred blagdane je nastala i blagdanska kuharica od ostataka hrane s 40 recepata, a glavni kuhari i kreativci su učenici. S jedne strane ili imamo višak namirnica ili ostatke od pripremljenog jela, a s druge jednostavnu i brzu pripremu - bez kompliciranja.
Upravo gore spomenuti kopernikanski obrat je pokazao da ponekad treba poslušati i najmlađe i krenuti obrnutim putem. A rezultati očito nisu izostali, podigla se svjesnost, nastala je cijela jedna brigada savjesnih "kuhara" i "mladih ambasadora".
Nema druge nego ih slijediti, a mi vam donosimo nekoliko zanimljivih recepata iz FoodEducators Blagdanske kuharice, a sve druge pronađite ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....