KAKO SMO LOVILI JEGULJE: "Kod brujeta nema miješanja, jednom smo zbog toga na fešti bacili smo punu teću i krenuli ispočetka!"

Dobro se zna da je riječ o iznimno izdržljivoj životinji koja može preživjeti na suhom i neko vrijeme bez hrane, mrijesti se u dalekom Sargaškom moru, nakon čega ugiba, a novi ciklus počinje kad dovoljno stasa za put prema rijekama, tako i prema našima. Karakteristična je po zmijskom tijelu i agilnim kretnjama. Vrlo je proždrljiva i najčešće se lovi vršama, snopićima od granja te na udicu glistama i malim ribama pa čak i peradi.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Najbolje ju je loviti u jesen, kad se priprema za posljednju životnu pustolovinu, kreće prema ušću i dalje prema moru. Jedan od najslasnijih specijaliteta neretvanskog kraja svakako je brudet, a inačica "prave" recepture vjerojatno ima koliko i kuća i zato smo se i mi otisnuli u vlastitu avanturu, tražeći "onu pravu". Naša lokacija bila je mala rječica Trebižat u južnoj Hercegovini koja se ulijeva u Neretvu, a majstor od brujeta bio je gospodin Hrvoje Čuljak Lošić.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Noć prije bacilli smo vrše i ujutro nakon neizostavne kave otišli vidjeti imamo li sreće. Priroda je ovdje doista divna. Netaknuta. Kroz sad već golo drveće, sunce se sramežljivo krenulo probijati i lagano obasjavati površinu vode. Sve što si mogao čuti je tišina koju je povremeno znao prekinuti cvrkut ptica. Imali smo sreće s ulovom! Dva lijepa primjerka, od kojih je jedan imao oko 1,5 kilograma. Nakon povratka kući istresli smo ih iz vrše na zemlju.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Ovo ne smijete raditi u blizini vode jer se jegulja dobro kreće i kopnom i ako odeš bilo što drugo raditi, može pobjeći - rekao nam je Hrvoje.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Inače, sirova krv jegulje otrovna je za čovjeka i mora se termički obraditi na najmanje 60°C. Prije čišćenja, dobro joj je maknuti sluz i protrljati je smokvinim lišćem. Pri čišćenju morate biti oprezni jer se jegulja još satima može snažno trzati, a zbog skliskog tijela, nerijetko se događaju manje nezgode.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Što se tiče brujeta, nema tu neke filozofije. Mora biti dobra riba. Nema do jegulje iz kamena. Bar meni! Kod ušća je ona već zamuljana, ali vidjet ćete kako će ovo meso biti bijelo kao snijeg. Osim jegulje, dobro je ubaciti nekoliko žaba, a znaju se staviti i manje ribe plotice i gobice - nastavio nam je objašnjavati Hrvoje dok je nas je vatra već počela grijati iz komina.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Na maslinovu ulju prodinstali smo tri glavice luka, dodali kopar, domaću šalšu (oko 250 ml) i zatim jegulju (oko 1,5 kg) koju smo prethodno izrezali na komade. Kad je riječ o manjim primjercima, jegulja se nareže "na zvona" tako da komadi mesa ostanu pričvršćeni za kralježnicu. Šalše treba toliko da riba pliva u teći, a kad se sve proželo, možete doliti i malo vode (po potrebi). Kad je jegulja omekšala, stavimo žabe, a onda i 100 ml kvalitetne kvasine (količine variraju ovisno o jačini vatre, vrsti teće, količini ribe i sl.). Na samom kraju začinite ljutom papričicom i solju.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Ćaća, stavi onu ljutu, koju smo dobili iz Malezije! - veselo je dobacila Hrvojeva kći Ivana, vrlo talentirana slastičarka i velika zaljubljenica u putovanja. "I nemoj ljutiti na svoju ruku, moram probati, inače to nitko neće moći jesti!"

Geografski gledano, kaže se da je brudet ljući što se više približavaš ušću Neretve, a pravilo od kojeg se baš nikad ne odstupa je to da nema miješanja, nego se teća zarotira čas u jednu, čas u drugu stranu.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Jednom smo kod prijatelja radili brujet. Kad je bilo gotovo, počeli su vaditi. Zna se kako se vadi u pjat, krene se s jedne strane i tako redom, nema miješanja. I tako je došao jedan iz sela i promiješao ga prije nego što si je stavio u tanjur. Moj prijatelj se bez riječi ustao, uzeo teću i bacio cijeli brujet! - kroz smijeh se prisjećao Hrvoje.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Uskoro je brujet bio gotov i inače se može jesti i s kruhom, ali nema do brujeta s purom pa je gospođa Ljiljana u međuvremenu pripremila i puru i domaći kruh, "nek se nađe". Poučeni prethodno ispričanom pričom, nitko nije miješao brudet, a moramo reći da je imao sve gušte!