Gotovo pet godina nakon otvaranja čajane Jing Yuan Tea House u Ilici 107, Ivy i Alex Wang preselili su je na zapadni rub grada, u zagrebačko naselje Gajnice. Ilička čajana, o kojoj smo pisali više puta, bila je jedinstveno mjesto u gradu. Njezina su ulazna vrata dijelila dva različita svemira - kročivši unutra iz prometne vreve, obuzeo bi vas mir drukčijeg, polaganijeg svijeta koji niste željeli napustiti satima. Jing Yuan na svojim je počecima bio samo čajana, no vrlo brzo vlasnici su shvatili da ako žele opstati, moraju ponuditi i hranu. U Zagrebu jednostavno nije bilo dovoljno publike za čaj. No nisu željeli postati kineski restoran, htjeli su da čaj i dalje bude u fokusu pa su se odlučili ponuditi samo nekoliko jela. I baš kao što su okupili neveliku klijentelu zaljubljenika u kineske čajeve koji se ovdje poslužuju na tradicionalni gong fu način, tako su ubrzo stekli i publiku koja je uživala u njihovoj kuhinji. I postali su obavezno mjesto posjeta kineskih turista, kamo ih je uostalom u Zagrebu navodio i TripAdvisor, gdje redovito dobivaju najviše ocjene. Štoviše, gosti iz Kine često su bili u većini u odnosu na domaće, a svoje iskustvo nisu čuvali za sebe, pa se o maloj čajani u Ilici čulo i do Pekinga - razni bi poslovni ljudi ili delegacije ovamo navraćali za svog posjeta Zagrebu. Zašto je tako i što to njihovu kuhinju čini privlačnijom od one kakvu nude ostali kineski restorani?
Prije svega - autentičnost. Wangovi, koji nisu imali velike restoranske ambicije, odlučili su nuditi domaću hranu, onakvu na kakvoj su i sami odrasli u Kini. Odabrali su nekoliko jela koja im je - s obzirom na mogućnosti nabave namirnica - ovdje bilo moguće reinterpretirati. Umjesto pedeset ili šezdeset jela prilagođenih zapadnjačkom ukusu, odabrali su šest jednostavnih, ali originalnih, za koja su smatrali da bi mogla biti zanimljiva i lokalnoj publici. A i kineskim gostima, jer - kako ističu Wangovi - namirnice ovakve kvalitete, poput piletine, nije lako nabaviti u Kini pa se Kinezi oduševljavaju recimo pilećom platom, "najboljom Da Pan Ji koju su ikada jeli".
Time nam se bio pohvalio i njihov tadašnji kuhar Igor Zrinski, koji se danas bavi nekim drugim poslom, svojedobno jedini chef nekinez u nekoj kineskoj kuhinji u Europi, dodajući da domaće posjetitelje ipak treba upozoriti i pitati žele li tu platu onakvu kakvu jedu Kinezi ili ipak malo manje ljutu. I sami Wangovi ističu kvalitetu namirnica, smatraju da je i meso i povrće ovdje jako dobro te da su, iako izbor nije tako širok kao u Kini, okusi intenzivniji.
A onda je došla korona, lockdowni, potresi... Kako više nije bilo moguće raditi, vječno nasmijani i zarazno optimistični Wangovi odlučili su se preseliti u jeftiniji i njima mnogo praktičniji prostor. Nova adresa, Stare Gajnice 13, vrlo je blizu njihovoj kući na obližnjem brdu, Bizeku, a njihov 10-godišnji sin Tiger, koji tečno govori i kineski i hrvatski i engleski (uči još i njemački i francuski) ide u gajničku školu udaljenu ni pet minuta hoda.
Ivy i Alex Wang i inače su već dulje spominjali kako bi tu kuću na Bizeku, koju su kupili nakon što su ostavili poslove u Kini i s malim se djetetom doselili u Zagreb, voljeli pretvoriti u kuću čaja, no ova se pozicija zasad čini idealnom i tu se vide zadugo.
- Nakon potresa, u lockdownu zbog covida, javio mi se brat iz Kine i pitao ne bismo li se možda ipak vratili. Razmislili smo o tome na sekundu i odlučno odbili. Jednostavno, nismo osjećali da bismo to trebali učiniti. Ovdje smo stekli prave prijatelje, lokalne ljude koje volimo i koji su nam uvijek voljni pomoći od srca, ne tražeći ništa zauzvrat. Kako da ostavimo sve to? Ovdje smo doma - kaže Alex Wang.
Riječ je o bivšem prostoru roštiljarnice/pizzerije/pivnice, koja je dijelila dvorište s autopraonicom. Slično kao u prometnom dijelu Ilice, ni u ovom nimalo atraktivnom dvorištu ništa ne otkriva što vas čeka iza ulaznih vrata, nad kojima tek treba osvanuti natpis Ying Yuan Tea House & Bistro (još je tu pohabana ploča na kojoj piše "Don Feferon - roštilj, pizza, rock club").
Ali kad stupite u natkrivenu, ostakljenu terasu, opet ste u Kini, i to svevremenoj. Naime, Alex i Ivy Wang pod tim su drvenim krovom terase uspjeli objediniti nekoliko stilova. Prvi od ukupno šest stolova u ovom čarobnom prostoru uži je i duži od ostalih, a uz njega je i polica s knjigama. Taj je stol tipičan za suvremene kineske čajane u kojoj svoj čaj piju mladi Kinezi dok uče, surfaju, čitaju, pišu mailove... Nad tim je stolom i drveni kavez s pticom, kakve u Pekingu - govori nam Alex - ljudi svako jutro iznose van i objese na obližnje stablo pod kojim onda vježbaju tai chi.
Tu je potom i običan stol za kakvim svoj prvi čaj piju obični Kinezi uz jutarnji razgovor. - Baš kao što se ovdje ujutro u kafićima pije kava - kaže Alex. U kutu je pak niži stol kakav se nalazi u stiliziranim kineskim tea barovima... Svi su ti stolovi diskretno separirani i baš ništa ne smeta jedno drugom i ne narušuje sklad. S te jako lijepe i ugodne terase, na kojoj se od prekjučer uz čaj može posluživati i hrana, ulazi se dublje u prostor sa šankom, a iza njega je kuhinja. Desno, iza zatvorenih vrata, unutarnji prostor za posluživanje hrane, zamišljen kao blagovaonica, još nije završen, ali u današnjim uvjetima ionako ne može funkcionirati.
Oko nas na stolovima i policama mnogo je malenih čajnih šalica, a na nekima od njih primjećujemo imena.
- To su imena naših gostiju koji su poželjeli kod nas imati svoju šalicu. Iako se neki od njih više nisu vraćali, čuvamo njihove šalice jer nikad ne znaš - kaže Wang uz osmijeh. - Svjesni smo da ćemo s ovim preseljenjem vjerojatno izgubiti neke goste, kojima smo sad možda predaleko, ali ćemo isto tako sigurno steći nove. Ovaj nam se prostor jako sviđa i ima velikih prednosti u odnosu na onaj u Ilici. I ne samo zato što je najamnina niža i što nam je mnogo bliže kući. Presretni smo zbog drvenog stropa, a posebno zbog ovih drvenih greda - ponosno pokazuje oko sebe Alex dok Ivy ubacuje cjepanicu u peć čija vatra ugodno grije ovu terasu.
Jedna od novosti je što se uz dvadesetak vrsta čaja - od bijelog, zelenog i crvenog do oolonga i pu-erha - može naručiti i nekoliko vrsta domaćih tradicionalnih čajnih kolačića koje pravi konobarica Xu, Kineskinja koja je u Zagrebu već dvadesetak godina. Osim neobične rolade od rižina tijesta, svakako valja probati dva kolačića od vrlo delikatnog višeslojnog prhkog tijesta punjena nadjevom od crvenog odnosno zelenog graha.
A što je novo u kuhinji? Alex, koji je više posvećen čaju, tu prepušta riječ Ivy.
- Osim Xu, koja nam sad radi kolače, s nama je i dalje, od zadnjeg ljeta u Ilici, kuhar Ban. On je po preporuci došao ravno k nama iz Shenzhena, gdje je vodio svoj mali restoran. Sad na meniju imamo sedam jela: dvoje dumplingse, mesne i vegetarijanske, kojih je u porciji šest komada i dolaze u kombinaciji s kiselo-ljutom juhom, zatim tri vrste noodlesa - s rajčicom i jajima, s bambusovim izdancima i gljivama te sa svinjetinom - i pileću platu, Da Pan Ji, za dvije ili četiri osobe.
U kuhinji zatječemo kuhara Bana koji upravo za nas razvlači rezance. Ovdje noodlese, za razliku od velike većine zapadnjačkih restorana diljem svijeta, rade sami, kao i dumplingse. Ban, poput pletilje, suče tijesto kao predivo i namotava ga preko ruku prije nego što ga nježno spusti u vruću vodu.
Hrana iz Jing Yuana (što je, usput, kombinacija obiteljskih imena bračnog para Wang - Ivy je Jing, a Alex Yuan) jednostavna je, ugodna i pristupačna, no naša je preporuka: prije nego što jednostavno naručite dostavu, posjetite ih, popijte ondje čaj i pojedite nešto na njihovoj terasi - dobro je za dušu. I vrlo je izgledno da ćete doći opet.