KONOBA U KOJOJ SE KUHA ISKRENO: Jedno od mjesta koje nije zarazila pošast prilagođavanja domaćim snobovima i stranom gostu!

Rijetko se još na našim otocima može naći prava, jednostavna, pučka konoba. Takvih je sve manje. Većina vlasnika stremi nekim “modernitetima” jer “gosti to tražu” pa ispadnu kulinarski kerefeki u kojima se pogubila tradicija, domaća spiza i ono malo, ali jako vrijednog umijeća koje su imali u spravljanju slasnih jela iz svoga nasljeđa.

Ove promjene koje se svakodnevno događaju ozbiljna su tema jer je gastronomija svakako jedan od temelja nacionalnog identiteta, pa bi se valjalo ozbiljnije pozabaviti problemom i objasniti ugostiteljima da im je važnije nuditi sušenu ribu i palamidu iz ulja nego tatarski od tune i sashimi od lososa koji su se kao kuga proširili i do pučinskih otoka, kao da su im none i matere sve odreda prijateljevale s Japancima.

Srećom, ima mjesta gdje još uvijek pošast prilagođavanja jelovnika stranom gostu i domaćim snobovima nije imperativ nego se nudi ono što se uvijek u kući kuhalo. Upravo je takvo mjesto konoba Rojen, zbog koje sam drugi put doplovio do uvale Luke, odnosno zaljeva mjesta Povlja, na sjevernoj obali otoka Brača. Na istoč- nom kraju ovog skrovitog zaljeva mjesto je Povlja, a na suprotnom, zapadnom u malom kraku ova je šesna konoba koju svi domaći po gazdinom nadimku zovu Rade. Na strmini poviše valice nekoliko je kućica u nizu, a pred njima pod gustom odrinom dugačka terasa restorana. Prvotno su to bile konobe za poljoprivredni alat i bačve vina obližnjeg obiteljskog vinograda.

Sada su sve u službi restorana. Ovdje se ugošćuje već u drugoj generaciji. Dok su se Kaštelanovi bavili samo vinogradarstvom u njihovu konobu zalazili su ribari, prvo samo na bevandu i slanu ribu, a koji put bi im Radina majka znala skuhati koji brudetić, pa je ovo što je ovdje danas sasvim logičan i prirodan nastavak. Osim gazde tu je i njegova supruga.

On na gradelama, a ona u kužini. Pomaže i njihovo dvoje djece, a još je tu i poneko iz uže obitelji, tako da je to po svemu obiteljska konoba. Janjetina s gradela (za veća društva najviše”na špicu”) i riba glavne su uzdanice njihova jednostavna i jako slasna jelovnika . Tako sam i ja u njih blagovao i ribu koju peku raspolučenu i janjeće kotlete s prepečenim kruhom. Janjeće meso začinja pred vama sam Rade nekom samo njemu znanom mješavinom otočkih trava, soli i papra.

Tu sam pojeo i odličnu paštetu od tune i jednostavnu, ali jako zavodljivu juhu od povrća. Dva su me jela posebno razgalila. Obična salata od pomidora začinjena s krupnom morskom soli i malo njihova maslinova ulja čudo je od teka. Pomidori iz njihova polja neke su stare sorte i tako ukusni da možete uživati isključivo u njima. Drugo jelo riblja je lešada. Njihova varijanta (bračke) gregade s puno kapule i mrkve u potvrdu da koliko je spravljača toliko je recepata za kuhanu ribu, bilo na “crveno” ili na “bijelo”. Sve jako ruralno i nadasve iskreno. Manjak rafirmana ovdje je prednost kako to i mora biti na ovakvim mjestima. Zamjerati bilo što može samo netko tko ne razumije gdje je došao. U jednu još rijetko neiskvarenu obiteljsku konobu, gdje je sve po domaću i bez kvarnih interesa.

Odabir vina

Vino kuće: bogdanuša (PZ Svirče, Hvar) i mali plavac (OPG Ivan Jak- šić Žile, Supetar) 90,00 kn (1l). 7 butelja bijelih (150 do 290) i 5 butelja crnih vina (100 do 400); 1 butelja rosea (200) i 2 etikete desertnih vina (160). Sve su ovo hrvatska vina. 3 etikete španjolskih pjenušaca 180 do 900.

Cijene

Marinirana riba 70,00 kn, pašteta od tune 40, juha od povrća 30, janjeći kotleti s gradela 130, (1kg janjetine 280), gregada (1 kg ribe 450, škarpina i kovač 550), jastog/hlap 750 (1 kg), salata od pomidora 20.