Žižula (Ziziphus jujuba), kod nas poznata još i kao žižola, ćićindula, čičimak ili cicindra, a znana i kao kineska datulja, drevno je azijsko voćno stablo koje se rasprostranilo Mediteranom pa ga tako nalazimo i u našim primorskim krajevima. Premda smo navikli u njegovim plodovima guštati tek tamo početkom listopada, ove godine je s obzirom na klimu pošteno uranilo, pa tako Index izvještava kako se žižule već može pronaći na šibenskoj tržnici po cijeni od čak 8 eura?!
Žižula, inače, raste na kvrgavom stablu koje na svojim granama, poput limuna, ima velike bodlje. Vrlo je otporno na visoke temperature, ali i na hladnoću te je stoga idealno za naše priobalno područje s puno sunčanih sati i oštrim zimskim vjetrovima. Pitate li stručnjake, reći će vam da je stablo žižule najboljem posaditi u blizini drugih mediteranskih biljaka, poput primjerice masline.
Kad dođe vrijeme dozrijevanja koštunjičavog ploda nalik maslini, a to je ove godine očito dobrih mjesec dana ranije nego inače, oni prvo dobiju smeđu, a potom, kako zriju prelaze u narančasto-crvenu boju. Koža im je u počecima čvrsta, glatka i sjajna. S vremenom postane i smežurana, no neka vas to ne navede na krivu pomisao da je plod suh, nejestiv ili da je prošlo puno vremena od branja. Dapače, plod upravo takav mora biti, a osobnim preferencijama ovisi volite li radije mlade i tvrde ili zrelije i smežurane žižule. Kao i kod drugih voćnih sorti, i žižula može imati različiti oblik - tako su neke slične maslinama, a neke datuljama ili manjim šljivama.
Kad ih jedemo, moramo biti oprezni jer u sredini imaju tvrdu košticu vrlo špičastog završetka. Njezino meso je ugodnog slatkasto-kiselkastog okusa, pomalo nalik jabuci, no njena slatkoća podsjetit će vas na aromu datulje.
Najbolje je što, iako mnogi kontinentalci za ovo voće ne znaju, svježi plodovi žižule imaju vrlo malo kalorija i puno vlakana, bogati su vitaminima i mineralima, posebice vitaminom C i kalijem. No, žižule se mogu i sušiti, od njih se može praviti sok, kompot, liker, rakija ili marmelada, može ih se kandirati, dodati u med... A možete ih dodati i u mesna jela. Stoga vam u nastavku donosimo recept naše Slavice Šagolj za lungić koji je, umjesto šljivama, punjen žižulama.
LUNGIĆ PUNJEN ŽIŽULAMA
Trebat će vam:
1 svinjski lungić - svinjski file (oko 400 g)
250 g svježih žižula
sol
papar
50 g maslaca
3-4 žlice suncokretova ulja
2 pušleka mladog luka
Priprema:
Svinjski file spada u kategoriju najukusnijeg dijela mesa. Riječ je o duguljastom dijelu mišića svinjskog buta. Nema masnoće te treba biti vrlo pažljiv kada se priprema. Prije pripreme file očistite od žilica i opni uz pomoć oštrog noža. Budite pažljivi da ne oštetite mekano meso. Kako biste izbjegli rezanje ovog finog komada mesa po pola, polegnite mišić i lagano po sredini drškom kuhače napravite udubinu. Žižule koje ste prethodno oprali prerežite na pola i izvadite košticu. Polako uz pomoć drške kuhače napunite unutrašnjost lungića. Pazite samo da ne radite nagle pokrete da ne napravite rupu sa strane. Napunjeni lungić začinite solju i pustite da malo odstoji. Na grill tavi prepecite svinjski lungić sa svih strana dok ne dobije smeđu boju. Nakon toga stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 13 minuta na 180 °C da se ispeče i iznutra u lim u koji ste stavili maslac. Kod pripreme lungića se jako mora paziti na vrijeme jer zahtijeva kratku termičku obradu. Kad meso izvadite iz pećnice, prekrijete ga aluminijskom folijom i ostavite da stoji oko sedam ili osam minuta da se sokovi stabiliziraju. Dok se meso odmara, na grill tavi na kojoj ste prethodno pekli meso dodajte ostatak žižula i mladi luk. Kratko popržite i poslužite uz svinjski lungić. Meso začinite paprom prije serviranja.