Kroz blato do matovilca

Prije pet godina Mićo Martić počeo se baviti sitnim salatama. Matovilac je svakako zimski favorit, a privukla nas je i potočarka… Snima Vjekoslav Skledar Piše Mila Batinica

Jel’ imate neke čizme? Jarane, pa ne možeš kod seljaka u finim cipelama dolazit’ – nasmijao se Mićo Martić čim smo izašli iz auta na njegovu imanju u Velikoj Kosnici pokraj Zagreba. Ima čovjek pravo, zagazili smo u blato do koljena. No, što je, tu je, u potrazi za zimskim salatama došli smo da nam pokaže svoj matovilac. Otvorio nam je svoje plastenike i pokazao gdje, osim matovilca, rastu rikola, potočarka, peršin, špinat…

– Došao sam ’89. iz Bosanske Posavine u Zagreb i počeo kao prodavač na Trešnjevačkom placu. Od tada sam prošao put preko Zelene tržnice, hladnjača, a ’98. sam odlučio prekinuti s takvom trgovinom. Otišao sam u vrtlariju, a danas radim sve. Sve osim onog što najviše volim… nema ništa ljepše nego provesti cijeli dan na traktoru – priča Mićo.

Sitnim salatama poput matovilca počeo se baviti prije pet godina. Početak nije bio baš sjajan, na prvom matovilcu izgubio je novac, a i svi su mu govorili da je lud što se u to upušta. Njegova tvrtka Vega Mil danas proizvodi oko 45 tona samo matovilca, a prvi su u Hrvatskoj koji sami rade cijeli ciklus, od presadnica i sadnje do branja i pakiranja za police trgovina. Prvi su i koji sve salate proizvode cijelu godinu, bez obzira na godišnje doba.

Povrće Vega Mila može se pronaći u svim iole većim trgovačkim centrima kod nas. Izvozom se još ne bave, ali zato rade na stjecanju svih potrebnih certifikata. Posljednji koji su dobili je Global Gap certifikat, a trenutno rade na HASAP-u i IFS-u, koji su pred realizacijom. Uskoro kreću i u program rezanih salata poput kupusa, mrkve, radiča…

Iako smo se smrznuli (nama i matovilcu ne odgovara baš ista temperatura), uvaljali u blato i razbili branik na autu, bilo je ohrabrujuće čuti priču poduzetnika koji je počeo na običnom štandu, a sada ima vlastitu proizvodnju, zaposlenike, strojeve i pakirnicu.