Koliko puta vas je netko pitao gdje otići na večeru, uz kriterije da se ondje dobro jede, ugodno osjeća, a račun ne izaziva mali moždani udar? Vrlo vjerojatno ste se i sami našli u dilemi gdje izaći, podružiti se s dragim ljudima i pritom zadovoljiti sve prethodno navedene kriterije. Iako na prvu ovi kriteriji mogu djelovati banalno, u velikom broju slučajeva upravo su to razlozi zbog kojih redoviti posjetitelji restorana biraju mjesto za izlazak pod uvjetom da spadaju u rang ljudi srednje platežne moći. U nastavku donosimo našu listu omiljenih mjesta na koja volimo ići, a služe jako dobru hranu i nisi strašno skupi.
KUT
Mali lokal smješten u strogom centru Zagreba pozicionirao se kao mjesto za gablec. U pravilu nude tri jela koje osmišljavaju Ivana Bekavac I Grgo Bačelić, a rasprodaju se do 14 ili 15 sati. Nemaju dostave iako možete rezervirati svoje jelo i pokupiti ga na lokaciji zalogajnice. Svakim danom u jutarnjim satima objavljuju listu dnevnih jela ispisanih na ploči kredom pa gosti znaju što ih ondje očekuje tog dana. Novitet u njihovoj ponudi su privatne večere. Rezervacija je moguća za četiri do šest ljudi, a ulaznice se kupuju preko servisa Eventbite. Osobno smo se uvjerili da je večer provedena u KUTu jedno od najljepših iskustava koje možete iskusiti u centru Zagreba. Cijena večere po osobi je 350 kuna, što je gotovo nevjerojatno budući da imate prostor samo za sebe, chefovi kuhaju samo za vas pet sljedova, a možete ponijeti i vlastita vina. Meni večere se mijenja, no za našeg posjeta doista su nas raspametili kombinacijom raštike, cvjetače i žumanjka, sjajnim kremastim rižotom od bukovača i sporo kuhanom junetinom s pire krumpirom koji je bio blago podimljen limunskom travom. KUT nudi apsolutni comfort food, za nepobjedivu vrijednost za novac i atmosferu koju teško možete naći igdje drugdje pod napomenom ako tražite neformalno i opušteno.
Mali bar
Mali bar Ane Ugarković jedno je od onih mjesta koje se uvijek nekako provuče u odgovor na pitanje o najdražim restoranima u Zagrebu. Šarmantni restoran u dvorištu u Vlaškoj ulici živahno je mjesto koje ima vjernu publiku, većina se gostiju ovdje poznaje, atmosfera je krajnje ležerna, pa se osim na uvijek ukusnu hranu ovdje dolazi i na druženje uz čašu vina. Nekoliko jela spada u klasike. To je slučaj paštete od pilećih i gusjih jetrica, ali i bao peciva s konfitiranim carskim mesom. Meni se često mijenja ali još uvijek pamtimo agnolotte od tri sira s bobom, mladim češnjakom, graškom šećercem i cvjetovima vlasca! Anina je tjestenina jedna od najboljih u gradu i uvijek je ima na meniju, a ovo je jelo bilo ništa manje nego savršeno. Slasni svileni agnolotti sa sirom doslovce su se topili u ustima i izvrsno se slagali s bobom i mladim šećercem, sasvim kratko kuhanim, istodobno mekim i nježno hrskavim. Perfektno jelo. Mali bar je za svaku preporuku!
SOL
U Jankovićevoj SOLi večerali smo nedugo nakon otvorenja i vratili se kući puni pozitivnih dojmova. Prostor bivšeg Maraschina mnogima je poznat ili im je ostao u maglovitom sjećanju iz ere noćnih izlazaka. Danas je to mjesto gdje napokon možete pojesti tapas koji nadilazi porciju pršuta, sira i maslina, duboko inspiriran tradicionalnim recepturama kao što su pašticada ili skradinski rižot. Nude, primjerice tartar od boškarina, koji je trenutno jedan od najboljih mesnih tartara u gradu. Začinjen je po mjeri, obogaćen istarskom bjelicom koja daje blagu pikantnost, dodaju i malo pinjola sa strane koje je zabavno je jesti zbog tog lagano hrskavog momenta, a povrh svega naribaju malo crnog tartufa. Baš dobro! Vinska karta nije odveć ekstenzivna, ali je šarmantna. Sadrži zicere poput Šemberova pjenušca i Benvenutijeve malvazije, ali i neke manje razvikane etikete kao Vicelićev Plavac i Sladićevu Lasinu. Atmosfera je ugodna, opuštena i jednako prigodna za romantičnu večeru ili zbijanje šala s društvom koje voli dobru hranu. Cijene su vrlo prijateljske i lako će vas nagovoriti da dođete ponovno u Sol, a ne da ostatak tjedna nostalgično pogledavate novčanik. U brojkama, to izgleda ovako: profiterol i kroketi sa skradinskim rižotom te pršutom su po 50 kuna, tatarski 70 kuna, a čaša škrleta Voštinić-Klasnića 30 kuna.
Sopal
Sopal nas nije poptuno oduševio odmah po otvorenju iako je bio korektan. Mnogo interesantnijih mjesta viđali smo na svojim putovanjima. Ipak, sasvim slučajno posjetili smo Sopal jednog petka i dobro da jesmo. Sopal je sve bolji i atraktivniji! Rezervirali smo stol u posljednji čas, zadovoljni što smo ipak našli alternativu za propali odlazak u kazalište. Za početak smo naručili kapelunge (vrsta školjaka koje pomalo podsjećaju na prstace) s limetom, tartar te grilani kupus koji je bio pravo iznenađenje večeri. Sve je bilo jako ukusno! Atmosfera je jako dobra. Restoran je pun, kuhinja je otvorena, pa je zabavno gledati kuhare kako pripremaju vaša jela. Izbor glazbe je također zanimljiv, osoblje je prijateljski raspoloženo i opušteno, također mnogo uigranije no što je to bilo u početku. Čini vam se da svi članovi tima doista uživaju u svom poslu. Jednostavno vam je dobro i lijepo biti u Sopalu. Njihova vinska karta je mala, ali zanimljiva i pronaći ćete nešto za sebe. Cijene su razumne, jela su u prosjeku oko 60 kuna, najskuplje jelo je oko 100 kuna, a vina toče i na čaše. Sopal naočigled raste i želite ga posjetiti.
Food division
Iza Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu otvoren je Food Division. Konačno je Novi Zagreb dobio lokal s jako korektnom hranom i razumnim cijenama. Ovdje trebate ići ako volite azijski fusion. Ponuda im je široka, od japanskog ramena, preko Buddha zdjele i libanonskog tanjura pa do hrskave piletine s vaflima s američkog juga. Svijetao i moderno uređen prostor čini Food Division ugodnim za boravak, a otvorena kuhinja omogućuje posjetiteljima da promatraju užurbane pomoćne kuhare. Cijene glavnih jela kreću se između 78 kuna za humus s četiri vrste cikle pa do 95 kuna za shrimp bowl. Food division je jako popularno mjesto i za ručak što može biti korisna informacija.
