Mnogima, pogotovo mlađim generacijama, danas zvuči nevjerojatno da su krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u jugoslavenskim restoranima, a i privatnim kuhinjama onih koji su tada “eksperimentirali”, revoluciju predstavljali bijeli umaci za tjesteninu i njoke koji su se sramežljivo probijali preko talijanske granice. Jer, do tada su se priznavali samo crveni umaci, odnosno tisuću (u većini slučajeva pogrešnih) varijanta bolonjeza.
Kad razmislimo, danas nije bez veze zaključak da je svijet postalo jedno veliko selo, informacije se izmjenjuju brzinom svjetlosti, ljudi putuju, druže se, a s njima se sele i gastronomski običaji, kuhinje i recepti. U posljednje vrijeme brojne poklonike stekla je azijska kuhinja, pa su se sushiji i sashimiji nudili i jeli u svim prilikama. No, kao i u modi, u gastronomiji promjene dolaze velikom brzinom pa očito sushi pada u drugi plan i to zbog jela “poke bowl” koje se može i kušati na adventskom Fuliranju na trgu J. J. Strossmayera u kućici Pokerai.
Ali, idemo redom. Prije nego što ćete kušati Poke losos, Poke tuna, Wurst poke bowl, Buncek poke bowl ili Belly poke bowl, na Pokerai kućici, bio bi red da doznate o kakvom je jelu riječ. Ne postoji zapravo precizna priča o podrijetlu, a mnogi se slažu da počeci izrade jela datiraju još od pretkolonijalnih vremena na Polineziji, konkretno, riječ je o grupi otoka od Havaja do Novog Zelanda. Lokalno bi stanovništvo, dolazeći iz ribolova, svježu ribu rezalo na komadiće, začinilo, odnosno mariniralo je, te u zdjelici kombiniralo s rižom, svježim ili mariniranim povrćem, voćem, orašastim plodovima, raznim umacima... svim divotama koje je imalo pri ruci. Od tradicionalnog jela havajskih kuća (riječ “po kay” znači sasjeći, izrezati na komade), poke koji se najčešće radi i poslužuje u zdjeli (bowl - zdjela) 70-ih godina naglo se proširio svijetom i u nekim zemljama prerastao u street food. Ove godine očito je na redu i Hrvatska, odnosno Zagreb, i to zahvaljujući Dori Bukovac.
- Nakon završenog Ekonomskog fakulteta, radila sam uredski posao u jednoj tvrtki, a u pauzi i kući proučavala recepte. Ne samo klasične, nego sa svih strana svijeta, jer u životu sam puno putovala i u prekomorske zemlje. Nakon temeljitog preispitivanja same sebe, iako mi je baka, koja je u ono doba u Njemačkoj imala dva restorana govorila da se klonim kuhinje i kuharstva jer da je to težak život, zaključila sam da je hrana ono čime se želim baviti. Čak sam, uz postojeći, uzela dodatni posao, pa sam u poslijepodnevnim i noćnim satima stažirala u jednom zagrebačkom restoranu. Stažirala i zaključila da boraviti u profesionalnoj kuhinji nije posao za mene jer čak neke lonce nisam mogla dignuti sa štednjaka - rekla nam je 26-godišnja Dora Bukovac.
“Nisam htjela odustati od ideje da se bavim hranom, jer doma obožavam kuhati i to me opušta, ali plan je krenuo u drugom smjeru. Stekla sam iskustvo o tome kako funkcionira kuhinja jednog restorana, a zaposlila sam se u Woltu, i vodila svoje account restorane. Iskustvo veliko, upoznala sam mnoge divne ljude, ali želja da imam nešto svoje, još je više rasla u meni. Onda su se nekako poklopile dvije stvari: budući da pet puta na tjedan idem na treninge, tragala sam za zdravim i kompletnim, a ukusnim obrokom, a na jednom putovanju kušala sam odličan Poke bowl. I to je to. Jer poke je idealna kombinacija proteina, ugljikohidrata i vlakana uz vitamine i minerale, zasiti vas, a ne optereti, jer u zdjelu se kao obrok može slagati ne samo riba, nego i meso, tofu...”
Dora Bukovac tada je krenula u potragu tko u Hrvatskoj radi poke i naišla je na restoran Time, odnosno kuhara Marka Alilovića (priprema ga i chef Vid Nikolić u svojem zagrebačkom restoranu Soi), međutim, nedostajalo joj je malo hrskavih dijelova, malo umaka... Kemijala je Dora s chefom Alilovićem, a u međuvremenu je doznala da restoran Time odustaje od kućice na adventu. Mlada, a poduzetna, odmah je ugrabila priliku, našla partnera, kuhara Filipa Perića, dogovorila da se pretpriprema radi u kuhinji Timea, definirala s chefom Alilovićem kakvi bi trebali i kakvi će biti adventski “hrvatski” pokei i... nastala je kućica Pokerai.
- Neću stati na tome, jer Fuliranje traje do Nove godine. U suradnji s restoranom Time osnovat ću virtualnu kuhinju, što je danas veliki trend u svijetu. Kuhinju koja će funkcionirati samo na temelju prodaje, odnosno distribucije hrane putem operatera za dostavu, a kupci će moći online sami birati kakav Poke bowl žele - s velikim žarom nam je objasnila Dora Bukovac. Sudeći prema redovima ispred Pokerai kućice onih koji su diljem svijeta probali ili tek žele probati Poke, mlada je poduzetnica “pogodila žicu” nudeći nešto novo, pa neće začuditi kada, kako ona kaže, nakon pomnog ispitivanja tržišta, u Zagrebu osvane i opipljiv prostor u kojem će se moći naručivati porcije zdrave i ukusne hrane.
“Ne samo Poke bowla, nego i Accai bowla - zdravih zdjelica punih voća koje su kao obrok za doručak navodno prvi napravili Brazilci preko Havaja su došle u Ameriku, a potom osvojile svijet, pogotovo poklonike zdrave prehrane.
NAPRAVI SVOJ POKE: Provjereni recept za zdravo i ukusno jelo koje vas neće ostaviti ravnodušnima!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....