Maslačak

Iako vrtlarski radovi ponešto kasne, zimi je došao kraj i bez obzira na to sputavaju li vas ili ne masne naslage i mori li vas ili ne proljetni umor, ostavite se barem u nekoj mjeri teške hrane u obliku kobasica, čvaraka, sarme… i navalite na nešto zeleno. A zelenog ima i bit će ga sve više na tržnicama, ali i u vrtovima, na livadama i u šumama. Jedna takva zelena i najraširenija samonikla biljka je maslačak, koji u narodu dolazi pod raznim imenima: divlji radič, žućenica, žućanica, žuteljak, gorko zelje… Maslačak raste posvuda, ima ga u izobilju i besplatan je. Naravno, neki smatraju jednostavnijim kupiti glavicu salate, vrećicu rikule ili matovilca nego se zaputiti u divljinu i nabrati maslačak za salatu, slanu pitu, varivo ili kao prilog na lešo uz meso ili ribu. No, u tome i je najveći gušt, kad na stol možete staviti hranu koju ste sami ubrali. Za salatu od divljeg radiča samo se u šetnji treba sagnuti. A niste ni orali ni kopali.



Maslačak je iskoristiv cijeli, lišće se koristi u prehrani, svježe ili kuhano, sirovi ili osušeni korijen za čaj i rakiju, a svježi sok, sirup, vino i med prave se od njegovih cvjetova koji se kao i lišće mogu pohati. Naravno, poželjno je brati ga daleko od prometnica i bilo kakvog zagađenja, a uz sebe treba imati nož jer mu je korijen duboko u zemlji. Listovi maslačka se beru dok biljka ne cvate jer su tada manje gorki, a manje gorči su i oni koji rastu u hladu. No, gorčinu je moguće ukolniti močenjem u hladnoj vodi preko noći. Izrazito je bogat vitaminom C, sadrži dosta željeza, odličan je za čišćenje krvi, poboljšanje metabolizma i osvježenje organizma. Ako ga kojim slučajem niste još probali ili mislite da je to samo još neka bezokusna trava, ne bježite odmah glavom bez obzira, dajte sebi i njemu priliku, upoznajte se, zavolite, ljubujte, kombinirajte, šećite i uberite sami svoju salatu. A lijenčine i skeptici neka se drže placa.