Specialty kava sve snažnije ulazi u talijansku svakodnevicu, potiskujući dugogodišnju praksu tradicionalnog espressa za 1 euro. Iako je Italija godinama bila sinonim za kratku, intenzivnu kavu koju se ispija na šanku u nekoliko sekundi, mnogi su primijetili da se ta “demokratska” cijena sve teže održava. Nedavno smo, prilikom posjeta Bologni i Firenzi, obišli nekoliko izvrsnih specialty kafića i pržionica te se uvjerili da se Italija, iako sporije nego neke druge europske zemlje, sve više okreće kvalitetnijim pristupima kavi.
Prema najnovijim podacima, danas je Italija, što će mnoge začuditi, tek sedma u Europi po količini konzumirane kave, dok su prva mjesta već godinama rezervirana za skandinavske zemlje. Međutim, njezin je utjecaj na kulturu kave i dalje neupitan: upravo je u Italiji početkom 20. stoljeća nastao espresso kao prepoznatljiv, tehnološki inovativan napitak.
Ipak, talijanska scena kave dugo je bila zatvorena za novitete. Prvi dolazak Starbucksa 2018. godine u Milano izazvao je šok, no ubrzo i potaknuo raspravu o drukčijim načinima pripreme i konzumacije ovog napitka. Tradicionalnim barovima (kojih je u Italiji, prema nekim podacima, više od 150 tisuća) sve se snažnije suprotstavljaju specialty kafići, čiji se broj proteklih nekoliko godina značajno povećao - procjene govore da ih je danas barem dvostruko više nego prije pet godina.
Za mnoge Talijane poskupljenje kave, koje može dosegnuti i 2 eura po šalici, predstavlja poseban kulturološki izazov. Dio struke objašnjava da je kava godinama prodavana ispod realne cijene, ne samo u Italiji nego i globalno o čemu smo već pisali u nekoliko navrata. No, ako se želi osigurati održiva proizvodnja i pošteno platiti uzgajivače koji se sve teže nose s klimatskim promjenama i nestabilnim tržišnim uvjetima, nužno je prihvatiti nešto višu cijenu. Upravo to otvara prostor specialty kulturi kave, kojoj je jedno od osnovnih načela transparentnost: od imena i lokacije farmi do metoda obrade i prženja.
U gradovima poput Milana, Bologne ili Firence sve se više mogu pronaći kafići i pržionice koje nude laganije pržene kave jasnog podrijetla, različite metode pripreme (filter, aeropress, cold brew..) i nimalo talijanski, opciju sporijeg, meditativnijeg ispijanja. Mnogi mlađi gosti, ali i turisti, rado će platiti nešto više za dublje arome i priču koja stoji iza svakog zrna. Mijenja se i arhitektura lokala: umjesto usputnog stajanja za šankom, sve je popularnije sjediti i raditi uz kavu ili je kombinirati s laganim obrokom.
Ovakav pomak nije tek prolazni trend. Specialty kava na europskoj je razini prisutna već godinama, osobito u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Danske i Nizozemske. Ni Hrvatska ne zaostaje, o čemu smo pisali. Tako su u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima otvoreni brojni kafići i male pržionice koje slijede principe direktne nabave, održivosti i edukacije potrošača. Prilagodba Italije tim praksama stoga se čini prirodnim, iako pomalo zakašnjelim korakom.
Za ljubitelje talijanske kuhinje i putnike koji često prelaze granicu u potrazi za vrhunskom gastronomijom, razvoj specialty scene znači samo još jedan razlog više za posjet. Nekada nespojiva kombinacija sporog, pažljivog uživanja u kavi i talijanske brzine života sada pokazuje da se drevna tradicija može uspješno nadograditi novim idejama. Italija, kao kolijevka espressa, ostaje vjerna svojoj ljubavi prema kavi, ali je, čini nam se, sve spremnija priznati da se kvalitetan proizvod ne može uvijek prodavati za tek jedan euro po šalici. Upravo je takav realističan i inovativan pristup, usmjeren na poštovanje cijelog lanca - od farme do šalice, znak da se talijanska kava konačno otvara prema budućnosti.
Naravno, ne očekuje se nikakva radikalna promjena preko noći, s obzirom na to da i dalje govorimo o poštenoj manjini kafića i pržionica. Ipak, svaki pozitivan pomak prema boljoj i održivijoj kavi vrijedan je pozornosti i veselja, a tome se itekako veselimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....