"Mrzim AIP", odrješito kaže Petra Krolo, zadnja osoba na svijetu od koje biste očekivali ovakvu izjavu.
"Toliko pravila i ograničenja… Ali, spasio mi je život", priznaje.
*AIP (autoimuni protokol) je, naime, posebna prehrana kojoj je cilj suzbiti upalne procese i bol koje izazivaju neke od sve prisutnijih autoimunih bolesti, a Petra Krolo njezina je najpoznatija ambasadorica u Hrvatskoj, pa i u regiji, zajedno s Ivanom Zovak s kojom potpisuje knjigu “Autoimuni nutrivor - Priručnik i kuharica bez alergena”. Riječ je o vrlo temeljitom, opsežnom djelu objavljenom prije četiri godine koje je mnogima bilo slamka spasa, a koje uz mnogo preciznih i pomno organiziranih stranica (više od 500!) donosi i mnogo recepata, nužnih i za psihičko zdravlje svojih čitatelja.
Jer, ako se na AIP-u morate odreći baš svih žitarica i pseudožitarica, mliječnih proizvoda, jaja, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki uključujući začine i čajeve, svih rafiniranih biljnih ulja, pa i nerafiniranih ako su od sjemenki, što vam ostaje osim očaja? Meso, riba, povrće (osim krumpira, rajčice, paprike, patlidžana…) i vrlo malo voća - jer i fruktoza je šećer, mrski neprijatelj. Jutarnju kavu, naravno, zaboravite jer kava je koštica. Ali, da ne bude lakše: meso mora biti, ako ne isključivo onda u najvećoj mogućoj mjeri, od životinja iz slobodnog uzgoja, free range kokica ili grass fed goveda. I morate, morate, morate stalno piti temeljac od takvog mesa i jesti iznutrice barem pet, šest puta tjedno. Vino, pivo, bilo kakav alkohol? Šalite se.
Doduše, Petra, koja je certificirani AIP coach, na svom instaprofilu, gdje održava kontakte i savjetovanja klijentima u cijeloj regiji, kao i na web stranici nutrivor.eu, neprestano ističe kako nije sve u hrani. Dosta je, naime, i u lifestyleu - fizičkoj aktivnosti, neutraliziranju svakodnevnog stresa i kvalitetnom, dostatnom snu. Što je dakle nutrivor?
"Nutrivor je, ukratko, osoba koja razumije utjecaj nutrijenata iz hrane na razvoj i prevenciju bolesti", kaže Petra.
A autoimuni protokol nije samo prehrana, nego i preuzimanje odgovornosti za svoje zdravlje i svijet u kojem živimo, održivost, podržavanje OPG-ova, kontakti i povezivanje s ljudima radi nabave i razmjene, otkrivanje novih okusa, neprestano eksperimentiranje, svijest o sebi i svjesno hranjenje.
Kako to objasniti ljudima oko sebe?
"Ljudi su skloni predrasudama. Bila sam 15 godina vegetarijanka, iz etičkih razloga i jer sam vjerovala da je to pravi put, da će mi od toga biti bolje. Nije bilo. Onda sam počela eksperimentirati, prvo s apstraktnim mesom, pršutom i špekom, dok jednom prilikom nisam pojela i janjetinu. I zbog toga čak izgubila neke prijatelje. Zajednica je sklona osuđivanju. Znam da ljude na AIP-u i dandanas gledaju kao čudake, jer “što će ti biti od toga, pa to je samo malo paprike u gulašu, ili rajčice u bolonjezu…”). Društveni pritisak za mnoge je najteži aspekt AIP-a. I sama sam prošla put od osuđivanja do podrške, koja je, pogotovu od najbližih, presudno važna. I dobro je znati da nakon nekog vremena, već i nakon dva mjeseca, možete početi polako uvoditi “zabranjene” namirnice u svoju prehranu. Ja sam uspješno vratila sve osim žitarica, pa sad više nisam toliko čudna", kaže Petra.
"I još je nešto važno: ako baš ne možete biti na 100-postotnom AIP-u jer ne možete bez, na primjer, kave, provedite ga s kavom, mirne duše. Jer i to će vam pomoći. Osjećaj krivnje za vas je sigurno otrovniji od loše namirnice."
"Nutrivor" je već sada za mnoge odigrao ključnu ulogu u njihovu životu i zdravlju. Pokazao je, naime, da se može fino i dobro jesti i u tom rigoroznom režimu.
"Kad sam počinjala s AIP-om, 2014. godine, to je bio puno teži izazov. Jedino dostupno zamjensko brašno u našim trgovinama bilo je tapiokino, a na internetu je bilo samo nekoliko recepata za, primjerice, deserte. Danas možeš kupiti što želiš, a recepata je sva sila. A restrikcije te tjeraju da istražuješ, pa neprestano obogaćuješ jelovnik. Mene je sve to dovelo i do upoznavanja samoniklog bilja, upotrebe eteričnih ulja u kuhinji, jestivog cvijeća… Iako zamjena nikad nije dovoljno dobra pa nastavljamo žudjeti za okusima hrane od koje nam, naučili smo, neće biti dobro, iskustvo AIP-a donosi nam nove omiljene okuse koji postaju naše navike. Jeste li ikad probali, na primjer, lišće gorušice? Trebali biste, ja ga ne propuštam kad god imam priliku nabaviti ga. A kečap od cikle i mrkve koji pripremam toliko je dobar da mi onaj industrijski od rajčice nimalo ne nedostaje", kaže Petra.
Petra Krolo živi sa svojim psom u Lici, u jednom selu blizu Gospića. U Zagreb dolazi povremeno.
Za Dobru hranu osmislila je kompletan meni, koji nam je predstavila u kuhinji svoje prijateljice, jedne druge Petre.
"Važno mi je da je hrana lijepa, seksi. Mi puno jedemo očima, nije stvar samo u hranjenju. Jer, fakat nije sve u hrani."
JUNEĆI REP S CRNIM TRUBAMA I KROKETIMA OD KOPRIVE
PUDING S MANDARINAMA, SMOKVAMA I JABUKAMA
