NA GLAVNOJ TRŽNICI: ''Poželite li pojesti svježu ribu, i to po najnižoj cijeni u Zagrebu, onda je ovaj lokal mjesto za vas!''

Poželite li pojesti potpuno svježu ribu, i to po najnižoj cijeni u Zagrebu, onda je upravo Amfora mjesto u kojem svakako valja blagovati. Najskuplju, tzv. prvu kategoriju ribe ovdje naplaćuju 100, pa i više kuna manje nego najeftinija konkurencija. Bez obzira što unutrašnjošću više podsjeća na kakvu špelunku, za lijepa je vremena, pod voltama tik do ribarnice na Dolcu, s pogledom na štandove i zvonike katedrale, itekako ugodan ambijent.

Riba iz Jadrana

To nije neko “in” mjesto za zagrebačke “foodieje” jer nije dovoljno nobl i razglašeno, ali kriomice i oni znaju zaći u Amforu. Izgleda da je popularnija u stranih putnika namjernika jer visoko kotira na internetskim preporukama i oni uvijek ovdje zauzmu pokoji stol. Kako god bilo, meni je jako drago doći ovamo. Prvo malo kozica, onda trlje, pa potom još i srdele. Baš mi je bilo po guštu iako sam jeo umanjene, “dječje” porcije, uživati u potpuriju okusa ovoga morskog blaga. Kozice su bile slatkaste, neretvanske, kakve u najezdi azijskih, koje treba izbjegavati u širokom luku, rijetko gdje možeš pojesti. Trlje, koćarski ulov iz rapskog akvatorija, meni jedna od najdražih riba, a jednako kao i srdele bile su toliko slasne da vjerujem slasnije i ne mogu biti.

Čak je i blitva s krupirom bila fina, očito skuhana tek nedavno, što je velika rijetkost, jer ćeš uglavnom, pogotovo na sličnim mjestima, dobiti prekuhano “blato”. Ljubazna konobarica koju već dobro i dugo znam informirala me o porijeklu ribe i uputila na gazdu kad sam se zanimao odakle su srdele. Tako sam prvi put saznao tko je smislio Amforu i oduševio se pričom. Naime, vlasnik Anđelko Mandac cijeli je život u prehrani i ribi. Radio je u Prehrambenom institutu, a u osamdestima se posvetio sam ribi i trgovanju njome. Početkom devedesetih osnovao je vlastitu tvrtku za trgovinu ribom, a prostor u kojem je do 1991. bilo priručno skladište ribe preuredio je u Amforu.

S broda na stol

Danas je njegova tvrtka ona koja ima najveću maloprodaju ribe, poglavito jadranske, u Zagrebu, sa sedam štandova u ribarnici na Dolcu i još po jednim na trešnjevačkoj i Branimirovoj tržnici. Po cijelom Jadranu za njega lovi trideset brodova s kojima ima ugovore o otkupu ulova, a do Zagreba ga prevoze njegova četiri kamiona hladnjače. Za svakog gurmana intrigantni podaci. Stvarno, od ovako poslo­ ženog nauma nema bolje kombinacije za konzumaciju svježe ribe. Eto, saznao sam poantu u kojoj nije samo blizina ribarnice razlog uvijek prvorazrednog okusa ribe i to me, priznajem, još više potaknulo da budem i privrženiji ovom mjestu.

Uvijek se potvrdilo da je najbolje u ugostiteljstvu usredotočiti se na jedan stil i ne odustajati od njega. Ovdje je on, zapravo, idealan lanac kontrole namirnice. U Amfori su se, logično, odlu­ čili pripremati isključivo ribu (ima čak i slatkovodne). A tu u pripremi nema ama baš nikakve velike mudrosti. Sve je jednostavno da jednostavnije ne može biti. Svježa riba, često mijenjanje ulja u fritezi, za neke ribe ploča i ne prekuhati je. Kamo sreće kad bi se ovakvi jednostavni postulati češće po­ štovali i drugdje. Ugostiteljstvo bi nam bilo sigurno puno bolje, a o mogućoj nadgradnji da i ne govorim.

Odabir vina

Vina kuće: pušipel (Novak, Štrigova) i merlot (Teskera, Vrlika), 70 kn (1 l); 3 butelje bijelog vina (Novak), 110.

Cijene

Frigane kozice 60 kn; frigane srdele 35 kn; frigane trlje 60 kn; blitva s kurmpirom na dalmatinski 18 kn; riba I. kategorije 320 kn/kg, riba II. kategorije 230 kn/kg; kruh 1 kn za šnitu.